Ocijenjeno je da je punim kasko osiguranjem radnog vozila, autodizalice, obuhvaćena štete nastala na protuutegu kao sastavnom dijelu autodizalice, prilikom prevrtanja autodizalice u obavljanju poslova, što treba smatrati osiguranim rizikom.
"Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova stranke su sklopile ugovor o kasko osiguranju motornog vozila prema Uvjetima tuženika za osiguranje automobilskog kaska AK-98 (dalje: Uvjeti). Kasko osiguranje motornih vozila uređeno je odredbama čl. 16. do 27. Uvjeta, dok je odredbama čl. 29. do 38. Uvjeta regulirano osiguranje od rizika loma, koje osiguranje nije obuhvaćeno ugovorom o osiguranju kojeg su stranke sklopile. Stoga pozivanje revidenta na čl. 33. i 34. Uvjeta, koji uređuju osigurane rizike i one koje nisu obuhvaćeni osiguranjem od rizika loma te u vezi s tim prigovori na provedeni dokazni postupak i obrazloženje pobijanih presuda, za konkretan spor nemaju pravnog značaja. Budući da su u obrazloženju nižestupanjskih presuda izneseni razlozi na kojima se temelje utvrđenja sudova da je nastupio osigurani slučaj na koji se odnosi sporni ugovor o osiguranju i da je tuženik odgovoran po toj osnovi za štetu, u postupku nisu učinjene povrede iz odredaba čl. 354. st. 2. i čl. 375. st. 1. ZPP, na koje revident ukazuje, kao ni povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su stranke sklopile ugovor o osiguranju automobilskog kaska prema Uvjetima tuženika, kojim je osigurano vozilo auto-dizalica, vlasništva tužitelja marke K. M., (polica osiguranja automobilskog kaska br. … od 16. siječnja 2002.) Prilikom dizanja protuutega težine 14 tona teleskopom s kamiona - šlepera, radi njihova postavljanja na auto-dizalicu, 4. srpnja 2002. na Kostrenskom terminalu B., da je došlo do prevrtanja auto-dizalice na desni bok. Tijekom nezgode motor auto-dizalice da je bio uključen. Odlaganje utega preko prednjeg stabilizatora s desne strane dizalice da predstavlja redovnu pripremu za daljnji rad dizalice. Kontejnerskim terminalom B. da se redovito odvija promet motornih vozila radi utovara i istovara robe. Uzroci prevrtanja auto-dizalice da nisu bili u njezinom pogonu niti u nepravilnom rukovanju od strane dizaličara J. M., koji je njome upravljao u vrijeme nezgode. Dopisom od 16. kolovoza 2002. da je tužitelj obavijestio tuženika o štetnom događaju, na što da ga je tuženik izvijestio (dopis od 26. kolovoza 2002.) da je utvrdio postojanje osigurateljnog pokrića za spornu štetu. Tuženik da je tužitelju 11. studenoga 2002. predložio sklapanje sporazuma u vezi sa štetom na osiguranom vozilu te mu je po toj osnovi isplatio 919.902,60 kn. Zaključni sporazum da nije sklopljen, jer stranke nisu postigle suglasnost o konačnom uređenju njihovih odnosa u povodu štetnog događaja.
Stajalište je nižestupanjskih sudova da je protuuteg kao sastavni dio vozila obuhvaćen osiguranjem na temelju čl. 15. Uvjeta, koji određuje da su predmet osiguranja sve vrste motornih, priključnih i radnih vozila i njihovi sastavni dijelovi. Prevrtanjem auto-dizalice na opisani način da je nastupio osigurani slučaj u smislu čl. 16. st. 1. Uvjeta, dok istovremeno ne postoje okolnosti iz čl. 20. Uvjeta koje bi isključile obvezu tuženika niti uslijed kojih bi tužitelj izgubio prava iz osiguranja (čl. 21. Uvjeta). Smatraju da za ovaj spor nije bitna definicija prometne nezgode kako je određena drugim propisima, jer je prevrtanje izričito ugovoreno kao osigurani rizik.
Revident smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je prevrtanje vozila osigurani slučaj samo kada je posljedica prometne nezgode, koja pretpostavlja prometovanje, mijenjanje položaja barem jednog vozila, čega da u konkretnom slučaju nije bilo. Što se tiče sastavnih dijelova vozila oni jesu obuhvaćeni osiguranjem, ali samo kad su oštećeni, a ne kad oni sami prouzroče oštećenje.
Po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Prema čl. 16. st. 1. Uvjeta, puno kasko osiguranje pokriva štetu uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranog predmeta, kao posljedice iznenadnih i od volje ugovaratelja osiguranja ili vozača neovisnih događaja. Ovom definicijom određene su opće pretpostavke kada se nastanak štete smatra osiguranim slučajem u smislu Uvjeta i to:
- uništenje, oštećenje i nestanak osiguranog vozila, bez obzira na njegovu namjenu i
- da je šteta posljedica iznenadnih i od volje ugovaratelja osiguranja ili vozača neovisnih događaja.
U kontekstu te definicije valja razmatrati slučajeve koji se kao štetni događaji nabrajaju u t. 1. do 16. st. 1. čl. 16. Uvjeta i smatraju osiguranim rizikom punog automobilskog kaska, s tim da se pri tumačenju tih spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim Zakonom o obveznim odnosima (čl. 99. st. 2. – "Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99. – dalje: ZOO). Naime, cilj kasko osiguranja radnog vozila nije vezana samo uz njegovo kretanje po cesti nego su osiguranjem obuhvaćene slične situacije u svezi s radom takvog vozila. Sukladno tome, budući da je do prevrtanja osigurane auto-dizalice došlo dok je bila u pogonu i to pri prebacivanju protuutega s kamiona na dizalicu na području kontejnerskog terminala, gdje se obavlja promet vozila vezan uz tu namjenu, po ocjeni ovoga suda, štetni događaj predstavlja osigurani rizik u smislu čl. 16. st. 1. toč. 1. Uvjeta. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo utvrdivši da je tuženik odgovoran za naknadu na temelju citiranog ugovora o osiguranju."
VSRH, Revt-33/2005-2 od 20. lipnja 2007. godine.