Osoba kojoj je na osnovi ugovora sklopljenog s upravom za ceste povjereno održavanje javne ceste, odgovara za štetu trećim osobama u granicama obveza preuzetim ugovorom sklopljenim sa Županijskom upravom za ceste.
"Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za naknadu štete, prouzročene padom tužiteljice kao pješaka na kolniku ceste, u odnosu na nadležnu upravu za ceste kao nositelja zakonske obveze održavanja ceste na kojoj je ozlijeđena, i pravne osobe koja je na temelju ugovora sklopljenog s upravom za ceste preuzela neposrednu obvezu održavanja i čišćenja ceste (IV tuženik PZC V. d.o.o.).
U postupku je utvrđeno da je tužiteljica hodajući oko 05,00 sati ujutro prilikom odlaska na posao pala na zaleđenom dijelu ceste oko 50 m prije autobusne stanice u V., a pri padu je zadobila prijelom skočnog zgloba lijeve noge. Na temelju podataka iz dnevnika zimske službe utvrđeno je da je tuženik PZC V. d.o.o. prethodne večeri između 19,00 i 21,00 h očistio i posipavao predmetnu cestu sa 2 m3 „mješavine“ (mješavina soli, pijeska i šljunka) na relaciji N. M. – B., S. – B. – B. H. – H. – B. H. – N. M., a sljedeće posipavanje bilo je dana kad se dogodio štetni događaj oko 18 i 30 h. Na dan štetnog događaja, ujutro oko 01,00 h pao je snijeg. Snježni prekrivač nije prelazio visinu 5 cm, bila je poledica, a temperatura se ujutro kretala od 02,00 do 06,00 sati od -7 do -10°C.
Na osnovu tih odlučnih činjenica drugostupanjski sud je ocijenio da je zimska služba IV-tuženika PZC V. d.o.o. poduzela standardne i primjerene radnje čišćenja i osiguranja prometne sposobnosti predmetne ceste u skladu s planom rada zimske službe u konkretnim vremenskim uvjetima te da prema važećim propisima nije dužna niti je bila u mogućnosti trenutno i potpuno očistiti i osigurati kolnike od svih negativnih utjecaja padavina i niskih temperatura.
U zahtjevu za zaštitu zakonitosti državni odvjetnik se poziva na odredbe čl. 14. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 100/96. – pročišćeni tekst), zatim čl. 24. st. 1. i čl. 68. st. 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj 25/98.) iz kojih proizlazi da održavanje cesta obuhvaća između ostalog i uklanjanje snijega i poledice kako bi cesta bila sigurna za sve sudionike u prometu. Ističe se, da posipavanjem ceste prethodne večeri toj zakonskoj obvezi nije udovoljeno jer se u zimskim uvjetima trebalo očekivati vrlo hladno vrijeme i pad temperature noću radi čega po mišljenju državnog odvjetnika u opisanim uvjetima ne postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu koja je nastala zbog leda na kolniku ceste. Pritom se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na odredbu čl. 100. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 59/96. – pročišćeni tekst) prema kojoj se pješaci mogu kretati i kolnikom ako na cesti nema nogostupa.
Prema pravnom shvaćanju ovoga suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na tuženike Županijsku upravu za ceste Varaždinske županije i PZC V. d.o.o. preinačio međupresudu i odbio tužbeni zahtjev. Odgovornost nadležne uprave za ceste valja prosuditi po kriteriju presumirane krivnje u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO).
Prema navedenoj odredbi tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju i po shvaćanju ovoga suda nadležna uprava za ceste u obavljanju poslova održavanja predmetne javne ceste u smislu čl. 14. Zakona o javnim cestama poduzela je odgovarajuće standardne i primjerene radnje čišćenja kolnika i osiguranja prohodnosti cesta u zimskim uvjetima (čl. 24. t. 1. al. 1. i 13. i čl. 68. t. 1. al. 4. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta - "Narodne novine", broj 25/98.). Naime iz dnevnika zimske službe tuženika PZC V. d.o.o. i iskaza saslušanih svjedoka K. D. i A. M. proizlazi da je predmetna cesta čišćena i posipavana u razdoblju od 19,00 do 21,00 sat 8. prosinca 1998. Nakon toga iste noći oko 01,00 sat 9. prosinca 1998. padao je snijeg (oko 5 cm) i usprkos opisanim radnjama uslijed pada temperature bila je mjestimična poledica, a tužiteljica je ozlijeđena toga dana u ranim jutarnjim satima (oko 05,00 sati). Time što u konkretnom slučaju negativni utjecaji snijega i poledice nisu mogli u cijelosti biti otklonjeni i to upravo zato što je u vremenskom razmaku od svega nekoliko sati između čišćenja i posipavanja ceste i samog štetnog događaja bilo novih padavina i snižavanja temperature nema krivnje na strani tuženika kada su postupali i u skladu s važećim planom rada zimske službe. To zato jer oni u objektivnom smislu nisu imali vremena i mogućnosti ukloniti opisane negativne atmosferske utjecaje. Zato u radnjama tuženika nema propusta.
Konačno, temelj odgovornosti za naknadu štete IV-tuženika PZC V. d.o.o. kao osobe kojoj je na osnovu ugovora sklopljenog s upravom za ceste povjereno održavanje javne ceste nije zakon već taj tuženik odgovara uže i u granicama ugovora.
Prema tome taj tuženik kao osoba koja je na temelju ugovora sklopljenom s upravom za ceste preuzela neposrednu obvezu održavanja i čišćenja ceste dužan je nadoknaditi štetu ako bi ona bila prouzročena neispunjavanjem obveza prema tom ugovoru ili nekvalitetnim izvršavanjem ugovornih radova, što u ovom sporu nije slučaj."
VSRH, Gzz 9/2007-2 od 23. siječnja 2008. godine.