Za donošenje odluke o izmjeni rente odlučno je utvrditi jesu li se i u čemu znatnije izmijenile prilike na kojima se temeljila ranija odluka o plaćanju rente.
"Tužitelju je priznato pravo na rentu s obzirom na činjenice da je do nastanka štetnog događaja tužitelj bio po zanimanju ribar i da je zbog posljedica štetnog događaja otišao u invalidsku mirovinu, te da zbog toga trpi štetu u visini razlike između zarade koju bi ostvarivao kao ribar obrtnik i invalidske mirovine koju prima. Raspravljajući i ocjenjujući pitanje visine zarade koju bi tužitelj sada ostvarivao sudovi su visinu te zarade utvrdili vještačenjem u visini prosječne zarade ribara obrtnika Đ. B., A. I., V. F. i D. Z. koji posluju sa sredstvima i opremom kakvu je posjedovao i tužitelj. Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj navodi da „danas u Republici Hrvatskoj postoje dvije kategorije ljudi koje se profesionalno bave ribarskom djelatnošću… jedni imaju registrirani obrt, oni su jedna grupa, a oni koji imaju registrirano poduzeće su druga grupa“ pa da je za ocjenu pitanja gubitka njegove zarade trebalo uvažiti obje kategorije i s obzirom na opremu koju je on imao u vrijeme stradavanja „uzeti barem prosječno napredovanje“. Predmet ovog spora nije zahtjev za dosuđenje rente, već je riječ o zahtjevu za povećanje dosuđene rente koji se temelji na odredbi čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO), pa je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe čl. 189. i 190. ZOO. Prema odredbi čl. 196. ZOO sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promjene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Dakle, za donošenje odluke o izmjeni dosuđene rente od odlučnog značaja je raspraviti i utvrditi da li su se i u čemu znatnije promijenile okolnosti na temelju kojih je donijeta prijašnja odluka o plaćanju rente. Budući da se ranija odluka kojom je tužitelju priznato pravo na rentu, a i kasnija odluka o povećanju dosuđene rente, temelji na činjenici pretpostavljene zarade koju bi tužitelj ostvarivao kao obrtnik, a osim toga nižestupanjski sudovi su osnovano zaključili da tužitelj nije dokazao da bi promijenio takav način poslovanja, o zahtjevu za povećanje rente odlučeno je pravilnom primjenom odredbi čl. 196. ZOO, pa nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava."
VSRH, Rev-1224/2007-2 od 5. prosinca 2007. godine.