Odvjetnik ima pravo zahtijevati plaćanje pripadajuće naknade za svaku radnju čim je istu obavio, ako s klijentom nema posebnog sporazuma o načinu plaćanja.
Predmet spora je potraživanje naknade za obavljene odvjetničke usluge zastupanja tuženika u parnici. Prema pravnom stajalištu drugostupanjskog suda zastarni rok za naplatu potraživanja tužitelja nije mogao teći sve dok postoji ugovorni odnos po kojem je tužitelj bio ovlašten zastupati tuženika u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u R. Nakon okončanja tog postupka tužitelj je izdao račun 26. ožujka 2001., pa drugostupanjski sud smatra da tražbina tužitelj nije zastarjela. Iz tog razloga je drugostupanjski sud po žalbi tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev. Prema pravnom stajalištu revizijskog suda, odvjetnik ima pravo zahtijevati plaćanje pripadajuće naknade za svaku radnju čim je istu obavio, ukoliko s klijentom nema posebnog sporazuma o načinu plaćanja. Prema odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zakonom o odvjetništvu i službi pravne pomoći ("Narodne novine", broj 53/72, 8/90 i 31/90) koji je tada bio na snazi, za tražbine koje odvjetnici obračunavaju na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96) nije propisan neki drugi početak tijeka zastare. Stoga i zastarijevanje zahtjeva odvjetnika za obavljene radnje zastupanja počinje teći od kada su te radnje obavljene, jer zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljanje odvjetničke usluge nešto drugo propisano.
VSRH, Rev-843/2007-2 od 12. prosinca 2007. godine.