Vozilo uredno parkirano na javnoj cesti. Izbija požar i oštećuje nekoliko drugih vozila, koji su bili parkirani u blizini. Oštećeni su za naknadu štete tužili vlasnika vozila na kojemu je izbio požar. On je pak tužio svoga osiguratelja od odgovornosti. Prvostupanjski sud daje za pravo vlasniku vozila i obvezuje osiguratelja da aplati štetu trećim oštećenim osobama. Drugostupanjski sud, međutim, odbija tužbeni zahtjev uz obrazložnje da tužitelj osiguranik) nije dokazao postojanje uzročne veze između "prometovanja i požara, zbog čega ne postoji osigurateljno pokriće rizika" na koju obvezuje Zakon br. 990/69 (Zakon o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, op. M.Ć.). Prema sudu, da bi rizik bio pokriven obveznim osiguranjem od odgovornosti mora postojati odgovornost vozača iz čl. 2054. talijanskog Građanskog zakonika (načelo: odgovornost za štetu uzrokovanu čuvanom stvari, op. M.Ć.).
Oštećeni podnosi priziv Kasacijskom sudu tvrdeći da je drugostupanjski sud pogrešno postupio isključivši iz pokrića štete uzrokovane požarom vozila koje je bilo parkirano na javnoj cesti. Kasacijski sud daje za pravo osiguraniku. Prema sudu, prema čl. 1. Zakona 990/1969 (sada čl. 122 Zakona o osiguranju iz 2005.g., op. M.Ć.) i mirovanje motornog vozila na javnoj površini ili površini s njom izjednačenom, predstavlja prometovanje (circolazione) s posljedicom da su i štete koje od takvog vozila budu uzrokovane trećim osobama, primjerice kao u ovom slučaju od požara koji je izbio na parkiranom vozilu, pokrivene osiguranjem od odgovornosti. Odgovornost vlasnika vozila postoji ako je do požara došlo zbog kvara na vozilu ili zbog lošeg održavanja. Isključenje rizika postoji samo ako je neki drugi uzrok prekinuo uzročnu vezu između vozila i požara, npr. zlonamjerno postupanje treće osobe (recimo pometnuti požar).
Talijanski Kasacijski sud , III građ.odjel, 3108 od 22.01.2010