Osoba koja je službenim automobilom prouzročila štetu na svom automobilu, nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj 4. listopada 2003., upravljao službenim vozilom kao djelatnik I. d.d. N. Z., koje je to trgovačko društvo koristilo na temelju ugovora o zakupu sa I. d.o.o. Z. i da je tuženica bila osiguranik tog vozila,
- da je tužitelj prilikom okretanja tog vozila na parkiralištu udario u svoje osobno vozilo reg. oznake … te ga oštetio, s time da visina štete na vozilu iznosi 5.532,00 kn.
Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, jer je i prema stajalištu revizijskog suda u ovom slučaju riječ o nanošenju štete vlastitoj stvari.
Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 2. Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 18 spisa - koji se primjenjuju na osiguranje spomenutog službenog vozila) iz osigurateljskog pokrića isključeni su odštetni zahtjevi osoba koje ne ulaze u krug trećih osoba prema odredbi čl. 84. Zakona o osiguranju (“Narodne novine”, broj 46/97. i 116/99. – dalje: ZO).
Prema odredbi čl. 84. ZO nema pravo na nadoknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama:
1. vozač vozila te njegovi pravni slijednici glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača.
2. vlasnik suvlasnik i svaki drugi korisnik vozila u slučaju štete na stvarima.
Iz tih odredbi proizlazi da osoba koja je prouzročila štetu mora sama snositi posljedice vlastitih postupaka. Riječ je o slučaju čije posljedice mora trpjeti sam oštećenik, jer on spada u krug svih drugih korisnika vozila koji je prouzročio štetu na svom osobnom automobilu u smislu čl. 84. st. 1. toč. 2. OZ-a. Za to tužitelj ne može osnovano zahtijevati nadoknadu štete od tuženika kao osiguratelja. Kod toga nije od odlučnog značenja što je tužitelj upravljao službenim vozilom.
Uostalom i prema odredbi čl. 16. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje ZOO) svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugom uzrokovati šteta. I iz tog načela obveznog prava proizlazi da onaj koji unatoč toj zabrani prouzročenja štete nanese štetu ne smije iz svojeg zabranjenog ponašanja crpsti korist. Zato i prema toj odredbi tužitelj ne može zahtijevati da mu se nadoknadi šteta koju je on sam prouzročio.
VSRH, Rev-1047/2006-2 od 01. srpnja 2008. godine.