Kad je osiguratelj s oštećenikom sklopio sudsku nagodbu (obvezao se isplaćivati oštećeniku rentu s naslova izgubljene zarade) obveza osiguratelja proizlazi iz ugovora o nagodbi a ne iz police osiguranja.
Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da obveza tužitelja ne proizlazi iz ugovora o osiguranju već iz sudske nagodbe kojom se je tuženik, u ovom predmetu tužitelj, obvezao tužitelju, u ovom predmetu tuženiku, plaćati rentu s osnova izgubljene zarade do odlaska tužitelja u redovnu mirovinu.
Drugostupanjski sud pak smatra da je osnova tužiteljeve obveze ugovor o osiguranju, a ne sudska nagodba kojom su stranke utvrdile visinu štete, a kako se u vrijeme sklapanja nagodbe inflacija nije mogla predvidjeti, tužitelj ima pravo tražiti izmjenu odluke kojom je utvrđena rentna obveza ako su se bitno izmijenile okolnosti koje utječu na osnov i visinu obveze. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj isplatio veći iznos nego što iznosi njegova obveza prema polici osiguranja, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev.
Izneseno pravno stajalište drugostupanjski sud smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana pa je na temelju čl. 382. st. 2. ZPP dopustio podnošenje revizije.
Prema ocjeni ovog suda, nakon sklopljene sudske nagodbe, obveza tuženika iz te nagodbe ne može proizlaziti iz police osiguranja, već ista proizlazi iz nagodbe.
Prema odredbi čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje – ZOO), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/08) ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, s pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.
Sudska nagodba ima određene procesno-pravne učinke, ali je ona ugovor kojim stranke uređuju svoje građansko-pravne odnose o kojima mogu slobodno raspolagati. Dakle, nagodba je ugovor i nakon sklapanje iste prava i obveze između stranaka prosuđuju se u skladu s odredbama nagodbe.
Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti pravno stajalište prvostupanjskog suda koji je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da obveza tužitelja proizlazi iz sudske nagodbe te ista može prestati raskidanjem nagodbe zbog promijenjenih okolnosti ili ispunjenjem obveze. U konkretnom slučaju nisu se ispunile pretpostavke za raskid nagodbe zbog promijenjenih okolnosti iz čl. 133. ZOO niti je obveza tužitelja prestala, jer se je obvezao nagodbom isplaćivati J. L. rentu do ostvarenja prava na redovnu mirovinu s punim stažom.
VSRH, Revx-188/2008-2 od 18. ožujka 2009. godine.