Kod subjektivnog roka zastare tražbine naknade štete koji važi od saznanja oštećenika za štetu i za počinitelja, taj će se rok početi računati od saznanja za jednu od okolnosti za koju je posljednju saznao.
Revizijski prigovori u suštini svode se na osporavanje ocjene sudova nižeg stupnja da je u ovom sporu prigovor zastare tužene osnovan primjenom članka 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO) jer je u vrijeme podnošenja tužbe (5. listopad 1995.) protekao subjektivni rok zastare u trajanju od 3 godine. Tužitelji ocjenu sudova osporavaju stoga što:
a) tvrde da nema mjesta primjeni subjektivnog roka zastare, već samo objektivnog roka u trajanju od 5 godina i to stoga što je kazneni postupak vođen pred Županijskim sudom u Bjelovaru pod brojem Kio-452/92 obustavljen, što znači da štetnik nije poznat pa tako nema niti mjesta primjeni kraćeg subjektivnog roka zastare,
b) tvrde da su za štetnika mogli saznati tek kada je vještak u predmetu koji zbog istog štetnog događaja i zbog istih vidova štete vođen pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem P-1096/93 na ročištu od 4. listopada 1994. iskazao da je do smrti prednika tužitelja došlo zbog povrede nastalih time od pritiska vozila pa su slijedom toga tek tada spoznali da je za štetu odgovoran S. T..
Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da je prednik tužitelja Đ. Đ. smrtno stradao kao pješak 17. svibnja 1992.g.,
- da je tužba u ovom predmetu s naslova naknade materijalne štete za troškove vezane za pogreb pokojnika i za nematerijalnu štetu za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika (supruga i brata) podnesena 5. listopada 1995.,
- da su tužitelji za smrt saznali na dan štetnog događaja, a da su za materijalnu štetu saznali svakako prije 5. listopada 1992., što osim toga slijedi i iz priloženih računa koji se odnose na troškove pogreba (list 8 spisa) od 19. svibnja 1992.,
- da je pokojni Đ. Đ. smrtno stradao na u prometnoj nesreći na način da je preko njegovog tijela koje je ležalo uzdužno na prometnom traku naletio i preko njega prešao svojim vozilom austrijskih registarskih oznaka … S. T.,
- da je protiv S. T. podnesena kaznena prijava od 30. lipnja 1992. (list 13. priklopljenog spisa Kio-452/92) koja je u Županijskom sudu u Bjelovaru zaprimljena 2. srpnja 1992.
- da je kazneni postupak protiv S. T. obustavljen zbog toga što je nadležni državni odvjetnik odustao od kaznenog progona.
Sukladno odredbi članka 376. st. 1. ZOO-a potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, te se stoga, kako to pravilno i ocjenjuju sudovi nižeg stupnja, kreći trogodišnji rok zastare potraživanja naknade štete može se računati od onog trenutka kada je oštećeni saznao za opseg i visinu štete, te za štetnika, time da se trenutak saznanja svakog od ovih elemenata ne mora vremenski poklapati. U tom slučaju rok zastare će se početi računati od onog trenutka kada je oštećeni saznao za jedan od ovih elemenata iz članka 376. st. 1. ZOO-a za kojeg je posljednjeg saznao.
Glede prigovora pod a) iznesenog u reviziji valja istaći da nepostojanje kaznene odgovornosti zbog obustave kaznenog postupka ne znači automatski i nepostojanje štetnika u smislu građanskog prava odnosno da ne postoji i građanska deliktna odgovornost. Dakle kada je nadležni državni odvjetnik odustao od kaznenog progona to ne znači da je eventualni štetnik nepoznat jer odštetna odgovornost i štetnik mogu postojati i ako kaznene odgovornosti nema. Također zbog navoda iznesenih u reviziji treba navesti da do pokretanja kaznenog postupka ne bi niti došlo kada bi eventualni počinitelj kaznenog djela a time i štetnik u građanskom smislu bio nepoznat.
VSRH, Rev-352/2008-2 od 7. siječnja 2009. godine.