Okolnost da je u vrijeme nastanka štetnog događaja štetnik upravljao motornim vozilom dopuštenom brzinom ne mora značiti da je on brzinu prilagodio uvjetima na cesti.
Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:
- da se prometna nesreća od rujna 1989. godine na cesti L. – J. u selu B. dogodila na način da je osiguranik tuženika S. S. upravljajući osobnim automobilom marke „Z.“, registarske oznake …, pri brzini od 60 km/h svojim prednjim, krajnjim, desnim vrhom vozila udario u tijelo prednika tužitelja, sada pok. Đ. B., koji je u alkoholiziranom stanju sa 2,65 ‰ alkohola u krvi upravljao neosvijetljenim i neoznačenim biciklom, te je vjerojatno kratko vrijeme prije nego je dospio u vidno polje vozača automobila pao na kolnik, tako da se os bicikla nalazila na 0,8 m od desnog ruba kolnika,
- da se prometna nesreća dogodila u 21,45 sati (noćni uvjeti), a osiguranik tuženika je vozio pod kratkim svijetlima, jer mu je ususret dolazilo motorno vozilo, te da nakon uočavanja bicikliste Đ. B., koji je neposredno pred njim pao s bicikla na cestu, nije uspio pravovremeno zaustaviti svoje vozilo već je prednjom desnom stranom automobila udario u njegovo tijelo te je od siline udarca zadobio teške povrede od kojih je umro,
- da je u predmetu Okružnog suda u Sisku rješenjem poslovni broj Kio-213/88 od 25. rujna 1989. obustavljena istraga protiv S. S. zbog štetnog događaja od svibnja 1988.
Odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO). Pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti u cijelosti, jer da je za nastanak štetnog događaja isključivo kriv prednik tužitelja.
Oštećeni je u većem dijelu pridonio nastupu štetnog događaja time što je noću upravljao neosvijetljenim biciklom u pijanom stanju, te je s bicikla pao na kolnik u trenutku kada je iza njega nailazio osobni automobil. Međutim, pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je osiguranik tuženika brzinu upravljanja vozilom prilagodio konkretnim prometnim uvjetima, jer su pogrešno izjednačili dozvoljenu brzinu kretanja vozila u naseljenom mjestu sa primjerenom brzinom za noćne uvjete vožnje.
Osiguranik tuženika upravljao je noću svojim vozilom u granicama dopuštene brzine za naseljeno mjesto koja je iznosila 60 km/h, no vozio je pod kratkim svjetlima, jer je iz suprotnog smjera nailazilo vozilo. S pravom revident navodi da je osiguranik tuženika mogao osnovano očekivati da se u naseljenom mjestu noću pred njim iznenada pojavi neosvijetljeno vozilo, bilo da se radi o zaprežnim kolima ili biciklistu koji upravlja neosvijetljenim i neoznačenim biciklom. Konkretna prometna situacija tražila je od osiguranika tuženika povećani oprez i smanjivanje brzine obzirom na domet kratkih svjetala. Zato ovaj sud smatra da osiguranik tuženika brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti te iz tog razloga nije uspio zaustaviti vozilo prije naleta na neosvijetljenu prepreku. Zbog navedenih razloga nisu ispunjene pretpostavke da se tuženik u cijelosti oslobodi odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljima u ovom štetnom događaju, već su ispunjene pretpostavke za djelomično oslobođenje tuženika od odgovornosti kako je to propisano odredbom čl. 177. st. 3. ZOO.
VSRH, Rev-x-95/2009-2 od 03. lipnja 2009. godine.