Za štetu koju trećim osobama počine napušteni (psi lutalice), zbog propusta u obavljanju djelatnosti sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja, odgovara jedinica lokalne samouprave i to po kriteriju presumirane krivnje.
U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje da su štetu tužitelju počinili napušteni psi (psi lutalice), i da je hvatanje i zbrinjavanje takvih pasa sastavni dio komunalne djelatnosti jedinica lokalne samouprave (općina i gradova), pa iz navedenog sud izvodi zaključak o postojanju tuženikove odgovornosti za nastanak štete sukladno odredbi čl.1045.st.3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu: ZOO/05), jer se pas bez nadzora smatra opasnom stvari, pa stoga tuženik sukladno navedenoj odredbi za nastalu štetu odgovara po objektivnom kriteriju. Pri ovome sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da tužiteljeva šteta ne potječe od pasa lutalica, odnosno da su istu počinili psi iz tužiteljeva susjedstava, tj. psi poznatog vlasnika, a utvrđuje i to da tužitelj nije ničime doprinio nastanku štete.
Ovaj sud drugog stupnja prihvaća zaključak suda prvog stupnja o tuženikovoj odgovornosti za nastanak štete, s tim da tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje, a na po objektivnom kriteriju kako to zaključuje sud prvog stupnja.
Naime, obzirom na odredbu čl.56.st.5. i odredbu čl.58.st.4. Zakona o zaštiti životinja (NN broj 135/06 – u daljnjem tekstu: ZZŽ), obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja u nadležnosti je tuženika kao jedinice lokalne samouprave, pa je on i odgovoran za obavljanje tih poslova. Obavljanje tih poslova jedinica lokalne samouprave može sam organizirati, a može ih ugovorom povjeriti nekoj drugoj pravnoj osobi, no time ne može isključiti svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju navedenih poslova, a kao što to zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika, izraženi stav suda prvog stupnja, glede ugovora o povjeravanju obavljanja higijeničarske službe Veterinarskoj stanici P., ne samo da je jasan, nego je i pravilan.
Točno je utvrđenje suda da se pas, koji se kreće bez nadzora, može smatrati opasnom stvari, no unatoč tome, pogrešan je zaključak suda da u konkretnom slučaju tuženik odgovara po objektivnom kriteriju primjenom odredbe čl.1045.st.3. ZOO/05, već tuženik odgovara po principu presumirane krivnje sukladno odredbi čl.1045.st.1. i st.2. ZOO/05.
Naime, za štete od opasne stvari ili opasne djelatnosti prema odredbi čl.1045.st.3. ZOO/05, tj. prema objektivnom kriteriju, odgovara vlasnik te opasne stvari, odnosno osoba koja obavlja neku opasnu djelatnost (čl.1064. ZOO/05), a tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara kao vlasnik psa, a ni komunalna djelatnost u okviru koje se nalaze i poslovi zbrinjavanja napuštenih pasa ne može se smatrati opasnom djelatnošću, pa slijedom toga nema utemeljenja za njegovu odgovornost prema odredbi čl.1045.st.3. ZOO/05. Isto tako, ne postoje uvjeti za odgovornost tuženika po objektivnom kriteriju ni prema odredbi čl.1045.st.4. ZOO/05, jer ni jednom zakonskom odredbom nije ustanovljena takva odgovornost u obavljanju poslova zbrinjavanja napuštenih životinja.
Dakle, za štete koje druge osobe pretrpe u svezi sa obavljanjem poslova zbrinjavanja napuštenih životinja jedinica lokalne samouprave odgovara po principu presumirane krivnje, sukladno odredbama čl.1045. st.1. i st.2. ZOO/05.
Žs u Bjelovaru, Gž-359/2009-2 od 17. rujna 2009. godine.