Kad postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju je počinio pripadnik Hrvatske vojske, saznanje da je počinitelj pripadnik Hrvatske vojske smatra se saznanjem za počinitelja, neovisno o tome što je sam počinitelj nepoznat.
U ovoj parnici tužitelji ostvaruju naknadu štete koju su pretrpjeli smrću E. P., supruga tužiteljice S. P. i oca tužitelja M. P. i tužiteljice M. S., koji je smrtno stradao u štetnom događaju koji se dogodio 23. rujna 1991. u mjestu B..
No, iako su zaključili da je šteta uzrokovana kaznenim djelom ubojstva sudovi nisu primijenili duži rok zastare iz čl. 377. ZOO već su iznijeli pravno shvaćanje da u slučaju kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom nepoznatog počinitelja tražbina naknade štete zastaruje protekom objektivnog zastarnog roka od pet godina iz čl. 376. st. 2. ZOO.
Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st. 2. istog članka u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
Početak računanja subjektivnog roka zavisi od oštećenikovog saznanja za štetu i počinitelja štete, koje činjenicu su relevantne za stjecanje mogućnosti oštećenika zahtijevati naknadu štete.
Taj rok je kombiniran s objektivnim rokom nakon čijeg isteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze iako subjektivni rok još nije protekao ili nije još ni počeo teći.
Stoga u slučaju kada protekne subjektivni rok objektivni rok nije relevantan.
To u konkretnom slučaju znači da je za ocjenu pitanja zastare odlučna činjenica saznanja tužitelja za okolnosti smrtnog stradavanja pok. S. P., a posebno za činjenicu da je uzrok njegove smrti bilo ispaljenje metka u glavu iz neposredne blizine od strane pripadnika HV-a, jer su nakon tog saznanja tužitelji mogli zahtijevati naknadu štete od Republike Hrvatske, pa je od tada počeo teći i subjektivni zastarni rok.
VSRH, Rev-84/2007-2 od 12. ožujka 2008. godine.