Pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade ne pripada posrednom oštećeniku.
Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je tužbeni zahtjev II-tužiteljice na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade koju II-tužiteljica trpi zbog pružanja njege i skrbi svom sinu koji je zadobio teške tjelesne povrede štetnog događaja od 26. prosinca 1994.
U postupku je nesporno da je oštećeni sin II-tužiteljice F. T. koji je zadobio teške tjelesne povrede 26. prosinca 1994., te da II-tužiteljica nije neposredno oštećena osoba već je njoj eventualno šteta nastala posredno zbog štete koju je pretrpio njezin sin.
Obzirom na takvu odlučnu činjenicu pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev II-tužiteljice iz razloga jer II-tužiteljica nije oštećena osoba u smislu čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) a kojoj bi pripadala naknada štete zbog izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Odredbom čl. 195. st. 1. ZOO određeno je da osoba koja drugome nanese tjelesnu ozljedu, ili mu naruši zdravlje dužna mu je naknaditi troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u svezi, ali i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno da je tjelesna ozljeda nanesena sinu tužiteljice, te da je njemu narušeno zdravlje, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi samo bi sin tužiteljice mogao zahtijevati naknadu štete zbog izgubljene zarade. II-tužiteljici nisu nanesene tjelesne ozljede niti joj je narušeno zdravlje pa u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 195. st. 1. da se noj naknadi šteta s naslova izgubljene zarade. ZOO koji se primjenjuje na konkretni slučaj ne priznaje posredno oštećenoj osobi pravo na naknadu materijalne štete odnosno ne postoji pravni propis koji bi takvim oštećenicima priznao navedeno pravo. Jedino čl. 201. st. 1. i 3. ZOO priznaje posrednim oštećenicima (bračni drug, djeca i roditelji) u slučaju smrti osobe ili njezinog naročito teškog invaliditeta pravo na nematerijalnu štetu za njihove duševne bolove.
VSRH, Revx-224/2008-2 od 13. svibnja 2009.