Vlasnik motornog vozila odgovara oštećeniku za cijelu štetu iako je vlasnik s osigurateljem sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete pretrpljene u prometnoj nezgodi uzrokovanoj teretnim automobilom u vlasništvu I. tuženika izazvane kaznenim djelom II. tuženika zbog čega je došlo do sudara tog automobila i nailazećeg vlaka.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da I. tuženik za predmetnu štetu odgovara kao vlasnik vozila (imatelj opasne stvari), pri tome ocjenjujući da nije osnovan prigovor podijeljene odgovornosti za predmetnu štetu, jer nije utvrđeno postojanje neke radnje ili propusta djelatnika tužitelja koji bi bili u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.
Revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi dva prigovora:
- da nema odgovornosti I. tuženika kad je njegov osiguratelj isplatio „maksimalni iznos štete po polici osiguranja“,
- da su tuženici ukazivali na podijeljenu odgovornost „koja proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, a I. tuženik je u svom podnesku od 15. srpnja 1998. potanko obrazložio razloge zbog čega smatra da je suodgovoran i tužitelj“.
U odnosu na prvi prigovor treba reći da navedena okolnost nije od utjecaja na odgovornost I. tuženika za nastalu štetu kao vlasnika motornog vozila, gdje se njegova odgovornost temelji na odredbama čl. 178. u vezi s čl. 190. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 – dalje: ZOO). Odgovornost osiguratelja je ograničena do osigurane svote ugovorom o osiguranju sklopljenim na temelju propisa o obveznom osiguranju, dok u smislu navedenih zakonskih odredaba I. tuženik odgovara za cjelokupnu štetu (potpuna naknada – čl. 190. ZOO), pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz tih zakonskih odredaba nalažući I. tuženiku isplatu razlike od isplaćenog iznosa naknade štete po osiguratelju (1,200.000,00 kn) do potpune naknade. Na I. tuženika kao odgovornu osobu za naknadu štete se ne odnose propisi o ograničenom pokriću u vezi sa osiguranom svotom na osnovi obveznog osiguranja.
VSRH, Revx-493/2009 od 14. siječnja 2010. godine.