Kad je iznos dosuđen pravomoćnom presudom tuženik isplatio tužitelju, a ta je presuda odlukom revizijskog suda naknadno ukinuta uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje, tužitelj je u obvezi vratiti tuženiku primljeni iznos neovisno o tome kakav će biti rezultat ponovnos suđenja.
Predmetni tužbeni zahtjev temelji se na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 – dalje: ZOO).
Prema odredbi stavka 1. toga članka kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi stavka 3. obveza vraćanja, odnosno naknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj P-83/06 od 20. studenoga 2006., na temelju koje je tužitelj isplatio tuženici utuženi iznos od 142.248,80 kn, a koja je kasnije ukinuta revizijskom odlukom uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje, u vrijeme plaćanja predstavljala je valjanu pravnu osnovu tuženičinog stjecanja tih novčanih sredstava.
Ukidanjem presude ta osnova je otpala, pa je na temelju odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO tada nastala obveza vraćanja navedenog iznosa.
Ta obveza je bezuvjetna pa tuženica neosnovano smatra da je za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za vraćanje tih sredstava od značaja daljnji tijek parnice u kojoj je ukinuta presuda na temelju koje je izvršeno plaćanje, jer je nakon ukidanja ta presuda bez učinka, a nova presuda kojom bi tužbeni zahtjev bio prihvaćen može predstavljati novu samostalnu osnovu na temelju koje će tužitelj biti dužan namiriti tuženici tražbinu u skladu s tom presudom.
VSRH, Revr-516/2010-2 od 14. srpnja 2010. godine.