Zatezne kamate nisu dio naknade štete zbog ozljede tijela pa postoji obveza vraćanja iznosa primljenih s naslova kamata.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da je provedenom ovrhom u ovom predmetu, ovrhovoditelj 26. lipnja 2007. naplatio s ovršenikova računa 131.291,55 kn, a na ime naknade štete zbog tjelesne ozljede. Ovršna isprava na temelju koje je provedena ovrha je pravomoćna presuda Općinskog suda u M., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u D.
Također je utvrđeno da je pravomoćna presuda – ovršna isprava na temelju koje je provedena ovrha, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-xxx/xx kojim je prihvaćena revizija i ukinute su presude nižestupanjskih sudova, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ovršna isprava na temelju koje je provedena ovrha ukinuta ovršenik je podnio prijedlog za protuovrhu na temelju odredbe čl. 58. OZ kojim zahtjeva da mu se vrati 331.330,10 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu ocijenivši da ovršenik ne može tražiti vraćanje plaćenog iznosa na ime naknade štete zbog tjelesnih ozljeda, jer je plaćanje izvršeno prema pravomoćnoj presudi zbog čega se smatra da je naknada isplaćena savjesnom stjecatelju (čl. 216. ZOO) pri čemu nije odlučno što je u revizijskom postupku ovršenik uspio i presuda, koja je predstavljala ovršnu ispravu, je ukinuta.
Drugostupanjski sud također smatra da je ovrhovoditelj savjesni stjecatelj, jer u vrijeme naplate naknade štete na temelju pravomoćne presude nije znao niti mogao znati da će presuda biti ukinuta, pa je neosnovan zahtjev ovršenika za vraćanje ovrhom naplaćenog iznosa s osnova naknade štete zbog tjelesnih ozljeda.
Međutim, drugostupanjski sud smatra da zatezne kamate nisu dio naknade štete zbog ozljede tijela, pa se na ovrhom naplaćeni iznos na ime zateznih kamata ne primjenjuje odredba čl. 216. ZOO te je u tom dijelu preinačio prvostupanjsko rješenje i naložio ovrhovoditelju vratiti ovršeniku novčani iznos naplaćen na ime zateznih kamata.
Odredbom čl. 216. ZOO propisano je da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribavitelju. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se ne može tražiti vraćanje iznosa isplaćenih na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti kad je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi, jer treba smatrati da je isplata izvršena savjesnom primatelju, pri čemu nije odlučno što je u revizijskom postupku ovršenik uspio i presuda koja je predstavljala ovršnu ispravu je ukinuta.
Iz navedenog proizlazi da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da ovršenik nema pravo tražiti vraćanje iznosa koji je u ovršnom postupku naplaćen na ime naknade štete zbog tjelesne ozljede.
Protivno navodima ovrhovoditelja, sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio žalbu ovršenika i preinačio prvostupanjsko rješenje te naložio ovrhovoditelju vratiti ovršeniku iznos koji je u ovršnom postupku naplaćen na ime zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete. Naime, drugostupanjski sud je pravilno zaključio, što prihvaća i revizijski sud, da zatezne kamate u smislu odredbe iz čl. 277. ZOO predstavljaju sankciju prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze. Kod ispunjenja obveze naknade štete davanjem naknade u novcu kao obliku popravljanja štete, zatezne kamate se plaćaju na tu novčanu naknadu pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a time ne mogu niti u primjeni odredbe čl. 216. ZOO dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete.
Kako je ovršna isprava na temelju koje je ovrhom naplaćen novčani iznos na ime zateznih kamata ukinuta u revizijskom postupku, to u smislu čl. 58. st. 1. toč. 1. OZ je osnovan zahtjev ovršenika da sud naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je dobio ovrhom na ime zateznih kamata. Stoga je pravilno drugostupanjski sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsko rješenje i naložio ovrhovoditelju vratiti ovršeniku naplaćeni novčani iznos na ime zateznih kamata od 197.552,84 kn i to sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva (čl. 214. ZOO).
VSRH, Rev-699/2008-2 od 18. ožujka 2009. godine.