Društvo za osiguranje koje je oštećeniku naknadilo štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od odgovornosti nema pravo regresa prema štetniku već to pravo ima Hrvatski ured za osiguranja.
Predmet spora je regresni zahtjev koji tužiteljica temelji na tvrdnji da je u svezi prometne nezgode od 27. kolovoza 1996., a koju je prouzročio tuženik upravljajući neosiguranim mopedom marke „P.“, temeljem pravomoćne presude isplatila oštećenicima na ime naknade materijalne i nematerijalne štete iznos koji potražuje ovom tužbom.
Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev temeljeći svoju odluku na stajalištu da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe - pozivom na odredbe čl. 86. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94 - dalje: ZO) važećeg u vrijeme štetnog događaja (27. kolovoza 1996.), a time su prema ocjeni ovoga suda pravilno primijenili materijalno pravo.
Odredbom čl. 86. st. 1. ZO propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti.
U smislu odredbe čl. 86. st. 2. ZO društvo za osiguranje za isplaćeni iznos tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu, a prema st. 4. istog članka - Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.
Sudovi su stoga pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje regresnog zahtjeva prema štetniku, već je za podnošenje tog zahtjeva aktivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje, a u smislu navedenih zakonskih odredbi, tj. konkretno st. 4. čl. 86. ZO.
VSRH, Rev-787/2008-2 od 7. siječnja 2010. godine.