Dužnost je oštećenika da poduzme mjere u svrhu sprječavanja štete. Zato oštećenik čije je motorno vozilo bilo zbog učinjenog prekršaja premješteno u dvorište policijske stanice trebao preuzeti vozilo u kojem slučaju ne bi pretrpio štetu.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su pripadnici policije … 1992. osobni automobil reg. oz. … u vlasništvu 1. tužiteljice – kćerke 2.tužiteljice premjestili vozilom pauk sa gradske površine u D. u dvorište Prometne policijske stanice u D., jer ga je 2.tužiteljica parkirala na javnoj gradskoj površini u D. na nedozvoljenom mjestu, čime je učinila prekršaj iz čl. 74. st. 1. toč. 10. tada važećeg Zakona o osnovama sigurnosti prometa („Sl. list SFRJ“, br. 50/88),
- da tužiteljice nisu preuzele navedeni automobil, a to su bile u mogućnosti.
Ocijenivši da u postupanju policije u konkretnom slučaju nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
Tužiteljice u ovom sporu zahtijevaju isplatu naknade štete solidarno prema tuženicima u iznosu od 1.000,00 kn dnevno od … pa do povrata navedenog vozila 1. tužiteljici i vozačke dozvole 2.tužiteljici, a koja šteta se sastoji po njihovoj tvrdnji od cijene najma drugog vozila, troškova za javni prijevoz i taksi usluge, fizičkih napora zbog pješačenja, te pretrpljenog straha i tjeskobe.
U smislu odredbe čl. 373. st. 2. Zakona o upravi („Narodne novine“, broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90, 50A/91) Republika Hrvatska bi odgovarala za štetu prouzročenu trećim osobama nastalu uslijed nepravilnog ili nezakonitog rada pripadnika policije. Međutim, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe.
Odredbom čl. 74. st. 1. toč. 10. spomenutog Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na dijelu kolnika koji je stajalište za vozila javnog prometa obilježen oznakama na kolniku, a prema odredbi čl. 9. st. 1. toč. 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 20/90) ovlaštena službena osoba odredit će da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na obilježenom autobusnom stajalištu. U smislu odredbe čl. 9. st. 2. toga Zakona ovlaštena osoba odredit će da se vozilo premjesti na drugo mjesto i u svim drugim slučajevima kada je zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem ugrožava sigurnost prometa i ometa normalan tok prometa, a prema odredbi čl. 11. st. 1. istog Zakona troškove premještanja vozila u slučajevima iz čl. 9. toga Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, dok je odredbom st. 2. toga članka propisano da visinu troškova premještanja vozila utvrđuje nadležni općinski organ uprave.
Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da premještanjem vozila 1. tužiteljice u konkretnom slučaju sa gradske površine u D. u dvorište Prometne policije u D. u konkretnom slučaju ne predstavlja nepravilan ili nezakonit rad pripadnika policije, zbog čega je Odjel za upravne poslove Policijske uprave D. pod br. … donio rješenje o prekršaju nalazeći da je 2. tužiteljica kriva što je … u … sati na označenom stajalištu za vozila javnog gradskog prometa u blizini tržnice na … u D. parkirala osobni automobil marke …, reg. oz. … ometajući na taj način normalno odvijanje prometa, a novčanu kaznu koju joj je za navedeni prekršaj na licu mjesta ponudio radnik policije M. Z. odbila platiti, pa da je time počinila prekršaj iz čl. 74. st. 1. toč. 10. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 14. istoga Zakona, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 150 dinara, koju je dužna platiti u roku od 8 dana od dana konačnosti toga rješenja.
Drugo tužiteljica je u podnesku od 25. srpnja 1993. istaknula da nema namjere dolaziti u stanicu Prometne policije ni tamo preuzimati svoje vozilo smatrajući da onaj koji je vozilo oduzeo bit će kad-tad prinuđen vozilo dopremiti na mjesto koje tužiteljica odredi, a u postupku je utvrđeno da su tužiteljice bile u mogućnosti preuzeti predmetno vozilo smješteno u dvorištu Prometne policije u D..
Dužnost je oštećenika da poduzme mjere u svrhu sprječavanja štete (čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99), te su tužiteljice u konkretnom slučaju bile dužne doći u Prometnu policijsku stanicu u D. čim su saznale da je predmetno vozilo u dvorištu te prometne stanice, te zahtijevati predaju motornog vozila i vozačke dozvole 2. tužiteljice koja je bila u vozilu. U tom slučaju postojala bi obveza policije da tužiteljicama vrati motorno vozilo i vozačku dozvolu, a kako policija nije imala ovlaštenje zadržati predmetno vozilo i vozačku dozvolu te stvari bi tužiteljicama bile vraćene i one ne bi trpjele štetu u vezi koje zahtijevaju naknadu u ovom sporu. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete.
VSRH, Rev-x-375/2010-3 od 19. svibnja 2010. godine.