Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu uzročnosti.
U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlenik II-tuženika te je radio na poslovima mazača u pogonima,
- da je 23. kolovoza 2000. tužitelj doživio nezgodu na radu na način da je radeći svoj svakodnevni i uobičajeni posao po nalogu poslovođe, silazeći niz stepenice visine 3-4 metra, koje su imale rukohvate, te na kojima su se nalazile masne mrlje od curenja iz pogona, a držeći pritom u rukama kanticu s uljem za podmazivanje, poskliznuo se i izgubio ravnotežu,
- da je tužitelj kritične zgode koristio svu zaštitnu opremu (zaštitni šljem, radne rukavice i odjeću te cipele), te da uslijed pada kod tužitelja nisu evidentirane modrice, a posljedice pada su rezultirale ozljedom lijevog oka tužitelja (puknuće i odljepljivanje rožnice),
- da neposrednih očevidaca štetnog događaja nije bilo, no da je tužitelj tog jutra došao zdrav na posao, te se neposredno nakon pada javio poslovođi radione i potom otišao liječniku, nakon čega mu je istog dana otvoreno bolovanje.
Kraj takvog stanja stvari nižestupanjski sudovi su zaključili da je sporna šteta uzrokovana nesrećom na radu te da II-tuženik, kao tužiteljev poslodavac, odgovara tužitelju u cijelosti za nastalu štetu, a time su po ocjeni ovog suda pravilno primijenili materijalno pravo.
Navedena pravna situacija uređena je odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96 i 94/96 – dalje: ZZR). Prema toj zakonskoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.
Na revizijski prigovor da šteta ne potječe od opasne stvari treba odgovoriti da se u predmetnom slučaju, kao što je već rečeno, radi o objektivnoj odgovornosti poslodavca u smislu čl. 15. ZZR, pa utoliko okolnost potječe li predmetna šteta od opasne stvari ili ne nije od značaja.
VSRH, Rev-871/2008-2 od 23. prosinca 2009. godine.