Za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom Republika Hrvatska odgovara oštećeniku na temelju objektivne odgovornosti.
Pogrešna primjena materijalnog prava nije osnova odštetne odgovornosti države za rad suca kad je isključivo rezultat pogrešnoga pravnog shvaćanja.
"Na temelju utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključivši da u smislu čl. 67. st. 1. Zakona o sudovima (dalje: ZS) nema odgovornosti države za štetu jer u opisanom postupanju Trgovačkog suda u Z. nema nikakve nezakonitosti, odnosno nesavjesnosti.
Pravilno su sudovi ocijenili da bi odgovornost tuženice u konkretnom slučaju postojala pod pretpostavkama iz čl. 67. st. 1. ZS-a, dakle kada bi se utvrdilo postojanje nepravilnog i nezakonitog rada suca. Međutim, ne mogu se prihvatiti navodi drugostupanjskog suda da je za odgovornost države potrebno i postojanje volje i pristanka da se nepravilnim ili nezakonitim radom drugom nanese šteta.
Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZS-a Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05) propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, te je u st. 2. iste odredbe propisano da će Republika Hrvatska od suca zatražiti povrat isplaćene naknade, samo kada je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
Pritom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.
Za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom Republika Hrvatska odgovara oštećeniku na temelju objektivne odgovornosti.
Dakle, pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete. Ove se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti.
U konkretnom slučaju trgovački je sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovršnog prijedloga koji je podnio ovrhovoditelj "Z. se" d.o.o. i koji je u ovršnom prijedlogu naveo kao ovršenike "Z." d.o.o. iz Z. te njezina vlasnika "A." d.o.o i određeno naveo brojeve žiroračuna oba ovršenika, pa i žiro račune "A." d.o.o. koja nije bila stranka u parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava te nije obvezana "Z. se" d.o.o. isplatiti određeni novčani iznos, ali je odmah kada je utvrđeno po prigovoru te treće osobe da je ovrha određena i na njezinim žiro računima, sud proglasio nedopuštenom ovrhu na tim računima. Dakle, opisano postupanje Trgovačkog suda u Z. nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnoga materijalnog prava, a osim toga, treba reći da svaka pogrešna primjena materijalnog prava nije osnova odštetne odgovornosti države za rad suca kad je isključivo rezultat pogrešnoga pravnog shvaćanja.
Budući da u postupku nije utvrđeno da je šteta koju trpi tužitelj posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, nema osnove za odgovornost tuženice, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi."
VSRH, Rev 372/10-2, od 11. travnja 2012. godine.