Liječnik je postupio protivno pravilima struke kada je postavio pogrešnu dijagnozu upale grla iako je morao uočiti simptome meningokokne sepse.
Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, temeljenih na nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. dr. M. L., cjelokupne medicinske dokumentacije te iskaza svjedoka Ž. P., liječnice dr. D. P. i medicinskog tehničara R. K., proizlazi:
- da je prvi pregled oštećenika trajao u vremenu od oko pet minuta (od 21,42 minute do 21,47 minuta), pri čemu je uzeta anamneza, koja je manjkava (nema podataka od kada traje bolest, podataka o stolici i mokrenju, kao niti osnovnih medicinskih parametara na osnovi kojih se može okvalificirati težina bolesti i stanje bolesnika, kao što su krvni tlak i puls), a podatak o tjelesnoj temperaturi uzet je iz anamneze bez kontrole od strane liječnika iako je ista trebala biti objektivizirana u medicinskoj ustanovi,
- u nalazu liječnice navedeni su samo podaci o stanju ždrijela i pluća, nema podataka o stanju kože, stanju limfnih čvorova (osobito vrata), te nema podataka o stanju jetre i slezene,
- da simptomi koji su navedeni u anamnezi mogu ukazivati na virusnu i na bakterijsku infekciju, pa da je trebalo učiniti osnovne laboratorijske nalaze (sedimentaciju eritrocita, CPR, broj leukocita i diferencijalnu krvnu sliku), a što je trebalo učiniti u samoj hitnoj medicinskoj službo ili oštećenika uputiti na infektološki odjel,
- da prema nalazu vještaka pregled liječnice na temelju simptoma nije bio savjestan i potpun, da je trajao kraće od predviđenih normativa HZZO, što je dovelo do daljnjih medicinskih propusta jer nalaz nije objektiviziran, pa na temelju manjkavih podataka nije bilo ni moguće postaviti dijagnozu i poduzeti liječenje,
- da je prema medicinskim pokazateljima u vrijeme prvog pregleda oštećenik već bio u sepsi, pa bi pravilnim pristupom već tada mogla biti postavljena sumnja liječnika u sepsu općenito, iako vjerojatno ne u odnosu na konkretnu meningokoknu sepsu, te da je pravilnim i pravovremenim liječenjem antibioticima mogao biti spriječen daljnji razvoj bolesti u njezinom sadržaju i akutnosti, odnosno da je mogla biti spriječena smrt, jer je kod sepse iznimno važno pravovremeno otpočeti liječenje,
- da prema izričitom navodu vještaka postoji jasna uzročna veza u sudsko medicinskom smislu između smrti pokojnog oštećenika i postupanja liječnice tuženika.
Na temelju ovakvih utvrđenja su po ocjeni ovoga suda pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je liječnica tuženika dana ... obavila površan pregled oštećenika, propustila utvrditi opće stanje oštećenika, što je imalo za posljedicu da je oštećenika poslala kući s pogrešnom dijagnozom upale grla i preporukom uzimanja antipiretika, iako bi pravilnim pristupom već tada morala uočiti simptome sepse, čime je postupila protivno pravilima struke, što je imalo za rezultat nepravovremeni početak liječenja antibioticima, odnosno da nije postupila kako je trebalo, a u konačnici je takvo postupanje imalo za posljedicu smrt oštećenika uzrokovanu meningokoknom sepsom.
U odnosu na prigovor tuženika da je i sam oštećenik pridonio letalnom ishodu bolesti, sudovi su pravilno na temelju mišljenja vještaka otklonili bilo kakav doprinos oštećenika. Naime pokojni D. P. se javio liječnici, dobio je dijagnozu koja kod njega kao medicinskog laika nije mogla izazvati sumnju u tijek bolesti, bio je uljuljan u lažnu sigurnost težine bolesti, pa time što se na ponovni pregled javio ponovno liječniku ujutro nakon pogoršanja simptoma, nije ničim pridonio štetnom događaju.
Imajući u vidu navedena utvrđenja nižestupanski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 170. st. 1. ZOO prema kojoj za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuju trećoj osobi, odgovara pravna osoba (poslodavac) kod koje je radnik u trenutku uzrokovanja štete, osim kao dokaže da je radnik u danim okolnostima postupak onako kako je trebalo.
VSRH, Rev 1180/2008-2 od 26. listopada 2011. godine.