Zračna luka odgovara za štetu nastalu oštećenjem zrakoplova udarom ptica u zrakoplov, po načelu krivnje, zbog nepoduzimanja zaštitnih mjera za rastjerivanje ptica.
Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženici solidarno naknade štetu nastalu oštećenjem njegovog zrakoplova u štetnom događaju koji se dogodio 14. srpnja 1995. prilikom uzlijetanja zrakoplova iz Zračne luke P., kada je došlo do udara ptice u motor zrakoplova.
U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je samo pitanje odgovornosti tuženika Zračne luke Z. za predmetnu štetu.
Ocjenjujući to pitanje sudovi su zaključili da je do štetnog događaja došlo krivnjom tuženika Zračne luke, ističući da tuženik nije poduzeo sve potrebne i moguće mjere radi zaštite od udara ptica u zrakoplov i da stoga postoji njegova odštetna odgovornost koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 158. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 – dalje: ZOO).
U odnosu na tvrdnju tuženika da je poduzeo potrebne mjere zaštite od naleta ptica kao što su upotreba zvučnih sredstava za strašenje ptica, upotreba pirotehničkih sredstava, upotreba živog mamca i specijalnih lovki za ptice, rušenje gnijezda, mijenjanje biotopa – košnja trave na određenu visinu kako bi se spriječilo zadržavanje ptica oko zračne luke, redovni dnevni pregledi manevarskih površina koji su se obavljali ovisno o frekvenciji prometa zrakoplova od strane Službe za biološko-tehničku zaštitu i Vatrogasne službe, sudovi su zaključili da tuženik nije dokazao da su navedene mjere stvarno poduzete, niti u koje su vrijeme poduzimane, a da se mjere navedene u tuženikovom Obrascu UK-… od 14. srpnja 1995. (iz lovačke puške ispucano oko 20 patrona, time da nije navedeno vrijeme kada je pucano iz lovačke puške, puštanje lovnih ptica u vremenu od 07,00 do 13,00 sati i od 15,00 do 18,00 sati) ne može smatrati poduzimanjem svih mogućih dovoljnih mjera radi sprječavanja naleta ptica, posebno iz razloga što je prilikom utvrđivanja ornitološkog stanja utvrđena moguća pojava galebova i drugih ptica u preletu uz konstataciju da su galebovi bili u preletu u vremenu od 06,00 do 12,00 sati, zbog čega je po ocjeni sudova tuženik trebao s povećanom pažnjom i učestalije, a naročito neposredno prije slijetanja ili uzlijetanja svakog zrakoplova, pa tako i uzlijetanja zrakoplova tužitelja u 6,48 sati, obratiti pažnju na mogućnost pojave ptica i shodno tome poduzimati druge odgovarajuće mjere.
Kako jednu od mogućih mjera sudovi navode i puštanje lovnih ptica koje bi rastjerale jata galebova, koju mjeru je tuženik i poduzeo, ali ne u vrijeme uzlijetanja tužiteljevog zrakoplova već nakon toga, u vremenu od 07,00 do 13,00 sati.
Ocjena sudova da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere zaštite od naleta ptica ne temelji se samo na činjenici nepoduzimanja zaštitne mjere puštanja lovnih ptica, pa okolnost koja se ističe u reviziji da zbog polijetanja i uzlijetanja zrakoplova u kratkim vremenskim razmacima prije polijetanja tužiteljevog zrakoplova nije bilo moguće puštati lovne ptice, nije niti bitna, a upravo u odnosu na tu okolnost tuženik smatra važnim saslušanjem predloženih svjedoka.
U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji se ističe da zakonska regulativa koja je postojala u Republici Hrvatskoj u vrijeme nastanka štetnog događaja nije uređivala pitanje sigurnosti prometa zrakoplova u zračnoj luci na način da se posebno spominje zaštita od ptica, već da je područje mjera zaštite od udara ptica u zrakoplov bilo prepušteno zračnim lukama na temelju preporuka nadležnog ministarstva i da je u svezi s tim u ožujku 1993. prvotuženik donio svoj interni akt – Naputak o načinu zaštite od ptica i divljači na Zračnoj luci Z., sukladno dokumentima ICAO broj …-AN/898 „kako bi na taj način sukladno važećim međunarodnim normama proveo mjere efikasnije zaštite od udara ptica u zrakoplov, a da tim Naputkom a i nekim drugim propisom nije bilo određeno evidentiranje dugoročnih mjera zaštite od udara ptica u zrakoplov, pa da je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 10. spomenutog Naputka kojim je utvrđena obveza vođenja evidencije o redovnom i izvanrednom rastjerivanju ptica i životinja na Obrascu UK-...
Već iz samih tih revizijskih navoda proizlazi da je tuženik Zračna luka Z. bio dužan poduzeti sve mjere za sprječavanje nastupanja predmetnog štetnog događaja, pa s obzirom na utvrđenje da tuženik nije poduzeo sve potrebne i moguće zaštitne mjere koje je bio dužan poduzeti, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili postojanje odgovornosti tuženika za štetu.
VSRH, Revt 132/2010-2 od 4. svibnja 2011. godine.