Škola odgovara za štetu koju drugom uzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom škole, prema načelu presumirane krivnje.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati iznos od 594.000,00 kn. Tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala 5. studenoga 1996. za vrijeme školskog odmora, kada je doživio nezgodu na način da ga je jedan učenik udario laktom u predjelu lijevog oka, nakon čega je pao i zadobio povrede oka.
Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da povredu oka tužitelj nije zadobio na mjestu, u vrijeme i na način kako je to navedeno u tužbi, dakle da se nije dogodio štetni događaj na kojem se činjenična tužba zasniva.
U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da se tužitelj 1. siječnja 1997. javio liječniku radi povrede oka, kada mu je dijagnosticirana traumatska mrena lijevog oka, te je upućen oftalmologu, uz napomenu da je isti u nekoliko navrata primio udarce u okolini lijevog oka;
- da je tužitelj bio polaznik I. razreda osnovne škole „S.“ u S.;
- da 5. studenoga 1996. upravi škole, razredniku tužitelja, profesorima škole nije prijavljena ozljeda tužitelja, niti se tužitelj žalio na bilo kakvu povredu zadobivenu u školi;
- da nitko od učenika ili učitelja nije zamijetio nastanak štetnog događaja, bilo za vrijeme nastave, bilo za vrijeme velikog odmora, a niti je zamijetio bilo kakvu povredu tužitelja, koji se nije ni žalio na zadobivenu povredu;
- da je u razdoblju od 5. studenoga 1996. do trenutka kada je isti primljen na hitnu njegu medicinske pomoći – 1. siječnja 1997. tužitelj uredno pohađao nastavu.
Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da ne postoji pretpostavka za odgovornost tužene za naknadu štete, jer nije dokazano da je ta šteta nastala u školi za vrijeme školskog odmora, na način opisan u tužbi.
Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZOO propisano je da štetu koju drugom uzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom škole odgovara škola, osim ako dokaže da je nadzor obavljala na način na koji je obvezna ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.
U smislu prednje odredbe pretpostavlja se krivnja škole te je teret dokaza na školi da dokaže da je vršila nadzor na način na koji je to obavezna vršiti, i li da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. Međutim, pretpostavke takve odgovornosti su da je štetni događaj nastao za vrijeme dok je škola obavljala nadzor. Kako teret dokaza da dokaže da je do štetnog događaja došlo u školi leži na tužitelju, a nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj to nije dokazao, pravilno su zaključili da škola nije odgovorna za nastalu štetu. Stoga su pravilno odbili tužbeni zahtjev.
VSRH, Rev x 624/2010-2 od 1. prosinca 2010. godine.