Ocijenjeno je da je oštećenik isključivo odgovoran za nastalu štetu kada se kretao uz rub željezničke pruge, u noćnim uvjetima i po magli, a vlak se kretao dopuštenom brzinom.
U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je do štetnog događaja došlo 25. prosinca 1979. godine u Zagrebu, na južnom kolosijeku željezničke pruge u smjeru Z. G. k., u smjeru Z. – B., u jutarnjim satima, noću, uz maglu i smanjenu vidljivost.
Utvrđeno je da se konkretne prigode, u datim uvjetima, prednik tužitelja kretao s grupom ostalih radnika tuženika uz željezničku prugu u smjeru B., koja je grupa bila predvođena poslovođom Ž. V.
Utvrđeno je da je konkretne prigode prednik tužitelja, pokojni P. N. udaren prednjom desnom stranom lokomotive, iz čega proizlazi da se u momentu udara vlaka u njega kretao ili između tračnica ili s vanjske desne strane kolosijeka.
Utvrđeno je i to da se konkretne prigode vlak kretao dozvoljenom brzinom i da zbog vremenskih uvjeta (noć, magla) strojovođa nije mogao uočiti radnike koji hodaju uz prugu i zaustaviti vlak prije naleta na P. N.
Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljima, jer je upravo on sam, krećući se na nedopušteni način bilo između tračnica ili s vanjske desne strane kolosijeka, doveo svoj život u pogibelj i time sam skrivio štetni događaj.
U konkretnom slučaju tuženik bi odgovarao tužiteljima za štetu, koju oni trpe zbog smrti svog prednika, da je utvrđeno da postoji odgovornost tuženika za štetu koju je njegov radnik, a prednik tužitelja, pretrpio na radu. U tom slučaju tuženik kao poslodavac prednika tužitelja odgovarao bi po principu objektivne odgovornosti, od koje se on može osloboditi, između ostalog, ako dokaže da je do štete došlo radnjom samog oštećenika, sukladno odredbi iz čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje ZOO). Tuženik je dokazao da je tužitelj isključivo odgovoran za štetni događaj.
U konkretnom slučaju je, slijedom nađenih utvrđenja, pravilno odlučeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, budući da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu nastale im štete, jer strojovođa tuženika, upravljajući vlakom dopuštenom brzinom, a u okolnostima konkretnog slučaja, nije mogao predvidjeti nedopušteno kretanje prednika tužitelja, pa tako niti spriječiti nastanak štete.
VSRH, Rev x 733/2010-2 od 9. studenog 2010. godine.