Pravo na isplatu osigurnine za štetu nastalu na objektu ima vlasnik objekta a ne i najmoprimac.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je 26. na 27. veljače 2006. došlo do štetnog događaja uslijed kojeg je u potpunosti uništen stambeno-poslovni objekt u kojem se nalazila prodavaonica kruha i peciva, te cijeli inventar i strojevi u pekari,
- da se tužiteljica nalazila u posjedu poslovnog prostora u K., – prodavaonica kruha i peciva, a temeljem Ugovora o najmu zaključenog s vlasnicom S. M. od 20. kolovoza 2004.,
- da je predmetni Ugovor bio zaključen na rok od 5 godina,
- da je tužiteljica kao osiguranik s tuženikom kao osiguravateljem zaključila dvije police osiguranja,
- da je policom osiguranja broj … od 3. rujna 2005. bila osigurana prizemna zgrada masivne gradnje koja služi kao pekara i prodavaonica kruha i peciva na iznos od 300.000,00 kn, s rokom osiguranja od 3. rujna 2005. do 3. rujna 2006.,
- da su policom osiguranja broj … od 3. rujna 2005. bili osigurani strojevi i pekarska peći na plin, miješalice za tijesto, frkalice za kruh i pecivo, hladnjak sa staklenim vratima, te još dva hladnjaka, registar blagajna, rashladne vitrine, na ukupan iznos od 187.000,00 kn, time da je osiguranje strojeva bilo zaključeno prema Općim uvjetima za osiguranje imovine i Uvjetima za osiguranje od opasnosti loma strojeva i nekih drugih opasnosti,
- da je u predmetnoj eksploziji bio uništen poslovni prostor od 80 m2,
- da je predmetni objekt, pa i poslovni prostor, imala osigurana i vlasnica S. M. kod T. o. d.d., te je vlasnici isplaćena naknada u visini od 244.140,40 kn, pri čemu je tuženik u ovom predmetu isplatio T. osiguranju d.d. razmjerni iznos od 48,39 %.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su obvezali tuženik da po polici osiguranja objekta isplati osiguraniku tj. tužiteljici iznos od 300.000,00 kn, dakle maksimalnu osiguranu svotu, dok su odbili zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote za strojeve, budući da prema Uvjetima za osiguranje od opasnosti loma strojeva i nekih drugih opasnosti eksplozija je isključena kao osigurani rizik prema toj polici osiguranja.
Što se pak tiče revizije tuženika osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Naime, prema odredbi čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) osiguranjem imovine osigurava se naknada štete koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, time da prema st. 2. iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaju.
Pravilno kod toga tuženik navodi da iz obrazloženja suda nije jasno kakvu je štetu tužiteljica pretrpjela na objektu, kao najmoprimac, tim više što i vlasnica objekta imala osigurani objekt kod drugog osiguravatelja, te što je vlasnica objekta ostvarila isplatu osigurnine kod T. o. d.d.
U takvoj situaciji šteta na objektu je šteta koja je nastala u imovini vlasnice objekta, a ne u imovini tužiteljice kao najmoprimaca, pa je isplatom osigurnine – štete vlasnici objekta u cijelosti ispunjena svrha osiguranja imovine, a to je naknada štete koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja (čl. 925. st. 2. ZOO).
Stoga su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili odredbu čl. 925. st. 7. ZOO, jer u konkretnom slučaju nije sporazumno određena vrijednost osigurane stvari. Kada bi se tužiteljici isplatila šteta u visini od 300.000,00 kn, tada bi, obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrđivali vrijednost m2 poslovnog prostora u mjestu u kojem se nalazila predmetna prodavaonica kruha i peciva, tužiteljica dobila vrijednost poslovnog prostora koji je u eksploziji uništen, a tužiteljica nije vlasnica tog poslovnog prostora, niti je šteta nastala u njezinoj imovini.
VSRH, Rev 2507/2010-2 od 21. ožujka 2012. godine.