Ocijenjeno je da je oštećenik – ronilac isključivo kriv za nastalu štetu kada je ronio na plovnom putu, a nije bio propisno obilježen plutačom.
U tijeku postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je :
- da je do štete na strani tužitelja došlo kada je ovaj … 1994. kao kupač izranjao iz mora u prirodnom kanalu između lukobrana i otočića L. (kraj otoka R.) na mjestu koje se nalazi 40 m od ulaza u lučicu i oko 10 metara od linije lukobrana i 60 metara od otočića L.,
- da tužitelj nije bio propisno obilježen kao ronilac plutačom,
- da na tom mjestu nije dopušteno ronjenje i plivanje te da tužitelj nije imao dozvolu za ronjenje i plivanje na tom mjestu,
- da je na njega naletima brodica tipa katamaran oznake … pod imenom „M. D.“ na mjestu koji se isključivo koristi za plovidbu.
Odredbom čl. 63. Pravilnika o održavanju reda u lukama i pristaništima te na ostalim dijelovima obalnog mora i unutrašnjim plovnim putovima ("Narodne novine", broj 23/75, 31/84, 10/89 i 8/90 – dalje: Pravilnik) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 1048. Pomorskog zakona ("Narodne novine", broj 17/94 – dalje: PZ) propisano je da je zabranjeno bez odobrenja kapetanije kupanje i plivanje u sportskim lukama i drugim lučicama, uskim vodenim prolazima i kanalima kojima se obavlja plovidba.
Iz odredbe čl. 59. st 2. Pravilnika određeno je da brodovi, motorni čamci i jedrilice mogu ploviti i na manjim udaljenostima od obale ako to zahtjeva konfiguracija plovnog puta, ali su pri tome dužni smanjiti brzinu u tolikoj mjeri da mogu lako i brzo izvršiti manevar skretanja i zaustavljanja.
Odredbom čl. 836. st. 1. t. 3. PZ-a za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba u moru koje prouzroči brod odgovara vlasnik broda i brodar te osoba koja u trenutku događaja upravlja brodom, ali kada je smrt ili tjelesna ozljeda uzrokovana u lukama, na prilazima luka, na uobičajenim plovnim putovima, na području koje se isključivo koristi za sportsku i sličnu plovidbu (kao što su veslačke i jedriličarske regate, skijanje i sl.) i na području udaljenom više od 150 metara od obale, a nije riječ o području iz točke 4. ovoga stavka - ako se dokaže da je brod kriv za smrt, odnosno tjelesnu ozljedu osobe.
Dakle, kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo na plovnom putu tužena umjesto vlasnika broda dogovara po načelu dokazane krivnje tj. teret dokaza da je tužena kriva za štetni događaj leži na tužitelju.
Kako u postupku s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tužitelj nije dokazao da je tuženik kriv za nastanak štetnog događaja, već se iz utvrđenih činjenica s obzirom na mjesto nesreće i postupanje tužitelja nameće posve suprotan zaključak da je za štetu odgovoran sam tužitelj zbog toga što se kupao i ronio na za to nedozvoljenom mjestu i da pri tome nije bio niti vidljivo obilježen kao ronilac na dah to su sudovi pravilnom primjenom citiranih odredbi PZ-a i citiranog podzakonskog akta pravilno tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom.
VSRH, Rev x 791/2011 – 2 od 7. prosinca 2011. godine.