Obrtnik odgovara za obveze nastale obavljanjem obrta cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo onom koja je unesena u obrt.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je rješenje o ovrsi od 27. listopada 2003. u kojem je ovršenik M. M. (obrtnik) iz P., … donijeto radi naplate poreznog duga na dan 27. listopada 2003. u iznosu od 550.520,16 kn, pljenidbom novčanih sredstava ovršenika na računu Z. b. d.d., a sve temeljem ovršnih isprava (poreznih rješenja) od 9. srpnja 2003., 27. ožujka 2000. i 16. srpnja 2001.,
- da je rješenje o ovrsi M. M. primio 30. listopada 2003., a dok je 2. prosinca 2003. ugovorom o darovanju nekretnina (list 10 spisa) darovao svom sinu D. M. nekretninu označenu kao kč.br. 3848/6 upisanu u zk.ul. 11513 k.o. P. (u naravi oranica površine 500 m2),
- da porezni dug s osnove obrta nije namiren, jer je M. M. insolventan.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 280. i 281. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) slijedom čega djelomično prihvaća tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke, a drugostupanjski sud takvu odluku ocjenjuje pravilnom.
U reviziji tuženik prije svega ističe da u konkretnoj situaciji, nisu bile ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, budući da predmetna nekretnina nije bila unijeta u obrt, smatrajući, da za obveze obrta, obrtnik odgovara samo onom imovinom koja je unesena u obrt, a porezni dug prema tužiteljici je dug koji je nastao prilikom obavljanja obrta od strane M. M. (oca tuženika) koji je učinio darovanje.
Suprotno stajalištu revizije, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da obrtnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom za obveze nastale u obavljanju obrta, a ne samo imovinom koja je unesena u obrt.
Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010. ukinuo odredbu čl. 20. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj: 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07 i 79/07) ocjenjujući da je ta odredba neustavna. Tom odredbom bilo je propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta. Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci utvrdio da sporna odredba stvara neravnopravan položaj između obrtnika, trgovaca pojedinaca i trgovačkih društava. Stoga, ranija sudska praksa na koju se tuženik poziva u reviziji, nije od relevantne važnosti, obzirom na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (tako i ovaj sud u odluci Rev-797/09 od 15. lipnja 2011.).
VSRH, Rev 378/2008-2 od 28. ožujka 2012. godine.