Zatezne kamate i parnični trošak nisu dio naknade štete i ne mogu dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti.
Nesporno je između stranaka, a što je i utvrđeno u postupku da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1690/02 od 14. travnja 2003. potvrđenoj presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2239/03 od 4. studenoga 2003. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje protutuženice za naknadu štete zbog smrti bliske osobe – sina (smrtno stradalog u saobraćajnoj nesreći … 2002.) u iznosu od 271.081,99 kn spp.
Nesporno je također da je protutuženica naplatila u ovršnom postupku iznos od 229.771,73 kn u lipnju 2004.
Nesporno je također da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-738/04 od 21. rujna 2005. ukinute gore navedene nižestupanjske presude u odnosu na protutuženicu za iznos od 180.000,00 kn, kao i odluka o parničnom trošku, i u odnosu na nju predmet je vraćen na ponovni postupak radi utvrđivanja eventualnog doprinosa pok. M. V. kao pješaka.
Revident je ustao protutužbom za povrat isplaćenog iznosa i to glavnice od 180.000,00 kn, isplaćene zatezne kamate na glavnicu, te parnični trošak pozivom na odredbu čl. 210. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO/91), u odnosu na protutuženicu budući da je naknadno otpao pravni osnov.
Sudovi su odbili protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 216. ZOO/91 prema kojoj odredbi se uskraćuje pravo na povrat neosnovano plaćenih iznosa s naslova naknade štete zbog povrede tijela, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.
Suprotno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 216. ZOO/91 u odnosu na vraćanje plaćenog iznosa od 180.000,00 kn na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenog zdravlja ili smrti, kada su za taj dio odbili protutužbeni zahtjev. Stoga je u tom dijelu valjalo reviziju protutuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I. temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
No, u pravu je protutužitelj kada tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 216. ZOO/91 na isplaćene zatezne kamate i trošak. To stoga što kamate i parnični trošak ne predstavljaju novčanu naknadu kao oblik popravljanja štete, zatezne kamate se plaćaju na tu novčanu naknadu temeljem čl. 277. ZOO-a, pa stoga ni ne predstavljaju njezin dio, kao ni isplaćeni parnični trošak, te stoga ne mogu dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenog zdravlja ili smrti.
Kako je dakle za zatezne kamate i parnični trošak naplaćenih u ovršnom postupku prestala pravna osnova to sukladno čl. 210. ZOO-a postoji i obveza vraćanja. Takvo pravno stajalište zauzeo je ovaj sud u svojoj odluci Rev-2860/1994 od 12. veljače 1998.
VSRH, Rev 234/2011-2 od 3. studenog 2011.