Primjena posebnih odredaba čl. 261. Obiteljskog zakona kojima su propisane pretpostavke za raspolaganje imovinom maloljetnog djeteta uz predhodno odobrenje nadležnog Centra za socijalnu skrb, isključuje primjenu općih odredaba čl. 460. ZOO-a o učincima prodaje tuđe stvari.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio da se utvrdi ništetnim Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između I-tuženice kao prodavatelja i II-tuženika kao kupca obrazlažući to time da je predmet kupoprodaje stan koji je u 1/2 dijela suvlasništvo mlt. N. M. čija je majka tj. I-tužena protivno odredbama čl. 261. Obiteljskog zakona, dakle bez suglasnosti nadležnog Centra za socijalnu skrb, što više, nakon što je taj Centar odbio dati suglasnost na navedeni kupoprodajni ugovor otuđila stan označavajući sebe kao isključivu vlasnicu te je na taj način, prema stajalištu tužitelja postupila suprotno prisilnom propisu i moralu a što je sve bilo poznato i II-tuženiku kao kupcu.
Drugostupanjski je sud, polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda, a koji utvrđuje i to da je mlt. N. M. suvlasnik predmetnog stana u 1/2 dijela te da prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije postupljeno u smislu odredaba čl. 261. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/93, 194/03, 151/04 i 88/05) odnosno da nije pribavljena suglasnost nadležnog Centra za socijalnu skrb, odbija tužbeni zahtjev smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost predmetnog ugovora.
To niti u dijelu kojim je prodana 1/2 suvlasničkog dijela mlt. N. M. jer drugostupanjski sud smatra da se radi o prodaji tuđe stvari, što samo po sebi nema za posljedicu ništetnost kupoprodajnog ugovora pri čemu I-tuženica nije postupala kao zakonska zastupnica pa drugostupanjski sud smatra da ne dolazi do primjene niti odredbe čl. 261. Obiteljskog zakona, glede potrebe suglasnosti Centra za socijalnu skrb za navedeno raspolaganje.
Ovaj revizijski sud smatra da se primjenom općih odredaba o učincima prodaje tuđe stvari (čl. 460. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) u konkretnom slučaju ne može otkloniti primjena posebnih odredaba čl. 261. Obiteljskog zakona kojima su predviđene pretpostavke pod kojima roditelji mogu valjano otuđiti imovinu svog mlt. djeteta, predviđajući potrebu suglasnosti nadležnog Centra za socijalnu skrb.
Iz navedenog slijedi da je posebnim odredbama Obiteljskog zakona, koje imaju karakter prinudnog propisa uređena mogućost raspolaganja imovinom mlt. djeteta pa raspolaganje suprotno tim propisima ima za posljedicu ništetnost ugovora, koja u okolnostima konkretnog slučaja nije mogla biti otklonjena niti opisanim postupanjem I-tuženice niti primjenom općih odredaba o prodaji tuđe stvari.
VSRH, Rev-425/2008-2 od 26. listopada 2010.