Uporaba autodizalice na prostoru predviđenom za spuštanje plovila u more ne predstavlja javni put niti ostalu površinu na kojoj odvija promet.
Tužitelji potražuju naknadu štete koja je nastala dok je 2. tuženik Lj. Z. upravljajući svojom autodizalicom reg. oznake … vršio podizanje sa obale i spuštanje u more motorne jahte V. koja je u vlasništvu tužitelja. U jednom trenutku grana dizalice raspolovila, pala na brod tužitelja i potpuno ga uništila.
Odbijajući tužbeni zahtjev protiv 1. tuženika J. o. d.d. S. nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo u vrijeme dok je 2. tuženik svojom autodizalicom oznake … vršio manevar spuštanja broda sa kopna u more i to na obali L. Š. na dijelu prostora predviđenog za spuštanje plovila u more. Tužitelji svoj zahtjev protiv osiguratelja temelje na obveznom osiguranju motornog vozila u smislu odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97, 116/99 i 11/02 – dalje. ZO).
Drugotuženik Lj. Z. je, sa J. o. d.d. S. za spomenutu autodizalicu sklopio ugovor za osiguranje od automobilske odgovornosti, ali nije sklopio ugovor kojim bi bila pokrivena odgovornost za štetu koja bi nastala iz njegove djelatnosti.
Odredbom čl. 82. st. 1. ZO propisano je da je vlasnik odnosno korisnik motornog vozila i priključnog vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (u daljem tekstu - osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.
Odredbom čl. 83. st. 1. ZO propisano je da su motorna i priključna vozila, u smislu tog Zakona, sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu.
U ovom slučaju šteta je nastala uporabom autodizalice na prostoru predviđenom za spuštanje plovila u more pa se u trenutku kada je vršen manevar podizanje i spuštanje broda u more, autodizalica nije kretala javnim putem niti ostalim površinama kojima se odvija promet. Cijela konstrukcija autodizalice je bila učvršćena, jer je dizaličar pri obavljanju djelatnosti podizanja i spuštanja tereta izvukao stoper radi stabilnosti autodizalice na određenu duljinu. Prema tome u trenutku nezgode autodizalica se nije kretala već je podizala i spuštala teret.
Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da osiguranjem od automobilske odgovornosti nisu obuhvaćene štete nastale uporabom motornog vozila izvan javnih putova i ostalih površina na kojima se odvija promet te iz tog razloga 1. tuženik J. o. d.d. S. u ovom konkretnom predmetu ne odgovara tužiteljima za štetu koja im je nastala prilikom manevra prebacivanja motornog broda V. sa kopna na more, jer za njegovu odgovornost nisu ispunjeni uvjet propisani odredbom čl. 83. st. 1. ZO. Neosnovano revident smatra da zakonske odredbe nisu određene, jer iz spomenute odredbe jasno proizlazi da obvezi registracije po propisima cestovnog prometa podliježu motorna i priključna vozila tj. vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet. Međutim, u trenutku nastanka štetnog događaja autodizalica se nije kretala, niti se nalazila na javnom putu ili bilo kojoj površini na kojoj se odvija promet, već se nalazila na prostoru koji je predviđen za spuštanje plovila u more.
Ovaj sud slaže se sa stavom nižestupanjskih sudova da je tužiteljima u ovom konkretnom slučaju šteta nastala uporabom dizalice kao radnog stroja, za koju štetu 2. tuženik Lj. Z. sa 1. tuženikom J. o. d.d. S. nije imao ugovoreno osiguranje od odgovornosti za štetu.
Zbog svega iznesenog su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev prema J. o. d.d.S., jer isti nije pasivno legitimiran kao stranka u ovom postupku.
VSRH, Revt-121/07-2 od 19. studenog 2008. godine.