Tomislav Jelić u kaznenoj prijavi protiv Slavka Linića, Zorana Milanovića, Krešimira Starčevića, Mladena Blaževića, Ivana Fabijančića i Ante Vlahovića, te Odvjetničkog ureda Wolf & Theisse i tvrtke KPGM, navodi da su spomenuti prodajom Croatia osiguranja, najveće hrvatske osiguravateljske kuće, na nezakonit način, pogodujući Adris grupi, državni proračun oštetili za najmanje tri i pol milijarde kuna!
Početkom veljače povećoj hrpi prijava protiv aktualnog ministra financija Slavka Linića u pismohrani Državnog odvjetništva RH, koje mjesecima i godinama skupljaju prašinu, pridružila se još jedna, po mnogočemu posebna. Naime, u kaznenoj prijavi Tomislava Jelića protiv Slavka Linića (prvi na listi), tu su i predsjednik Vlade Zoran Milanović, KPGM - tvrtka koja je bila financijski savjetnik u procesu privatizacije Croatia osiguranja (CO), Odvjetnički ured Wolf & Theisse - pravni savjetnik u istom poslu, Krešimir Starčević - predsjednik Uprave CO-a, Mladen Blažević - predsjednik Nadzornog odbora CO-a, Ivan Fabijančić - član Uprave CO-a, te Ante Vlahović - predsjednik Uprave Adris grupe.
Druga posebnost ove prijave je basnoslovan iznos „zamračenog" novca,
čime ova afera, ako se dokažu navodi iz Jelićeve kaznene prijave, postaje „majkom svih korupcijskih i financijskih afera", zasjenit će sve dosadašnje milijune koje su hrvatske političke elite, domaći i strani tajkuni „zamračili" tijekom proteklih godina, u razdoblju koje se da svesti na formulu „od afere do afere". No, i u najvećima od njih ukupan iznos opljačkanog novca rijetko je premašivao desetke milijuna kuna, još rjeđe milijune eura. A u ovoj aferi riječ je o milijardama kuna, preciznije tri i pol milijarde kuna!
Po Jelićevu mišljenju, navedena politička i gospodarska ekipa, uz dvije inozemne tvrtke, prodajući najveću hrvatsku osiguravateljsku kuću na krajnje nemoralan i nezakonit način, suprotan dobrim poslovnim običajima, s nakanom pogodovanja unaprijed poznatom kupcu, Adris grupi, državni proračun Republike Hrvatske oštetila je za najmanje 3,5 milijardi kuna!
Kao i u svakoj hrvatskoj tranzicijskoj priči o pretvorbenoj i privatizacijskoj pljački, i kod privatizacije CO-a problem je u disparitetu vrijednosti tvrtke i realnom iznosu novca za koji se ona prodaje. Po planu Milanovićeva tima i preporukama inozemnih savjetnika, hrvatska država bi prodajom 60 posto udjela CO-a, prema zloglasnom privatizacijskom modelu 25+1 dionica, (privatizacija „Ine" dokazuje upravo to) dobila skromnih 905 milijuna kuna. Istodobno, prema izračunima relevantnih financijskih stručnjaka, stvarna vrijednost tog udjela iznosi 4,4 milijarde kuna.
Jelić tvrdi da su Linić, Milanović, Starčević i kompanija, „udružujući se u namjeri da pripreme, vode i zaključe kupoprodaju dionica CO-a, počinili niz kaznenih djela", čije opise nalazimo u Kaznenom zakonu. Tako, primjerice, „tijekom postupka privatizacije i dokapitalizacije imovinu osiguranika iz sigurnih oblika ulaganja prenosili su u rizične oblike ulaganja - depozite iz banaka u iznosu od oko 200 milijuna kuna uložili su u dionice trgovačkih društava, a sve u razdoblju od 1. srpnja do 30. rujna 2013., kada je Croatia osiguranje pripremano za prodaju!".
Uz to, tijekom privatizacije i dokapitalizacije CO-a objavljena je ponuda za stjecanje 25 posto osiguravateljske kuće Pozavarovalnice Sava d.d., što je u suprotnosti s iskazanom potrebom za dokapitalizacijom.
Naposljetku, samo dva dana prije odluke hrvatske vlade o prodaji dionica CO-a, Uprava Croatia osiguranja kupila je dionice Tiska u iznosu od 40,4 milijuna kuna i dionice Belja u iznosu od 42,1 milijuna kuna, što nedvojbeno potvrđuje kako najveća hrvatska osiguravateljska tvrtka nema nikakvih potreba za dokapitalizacijom jer CO ima dovoljno vlastitog kapitala. Za hrvatske prilike - čak i viška! Udjel vlastitog kapitala u imovini društva je 22 posto, dok je, primjerice, kod društava koja CO-u konkuriraju na hrvatskom tržištu - u Allianzu Zagreb d.d. 17 posto, Basler osiguranju Zagreb 14 posto! Zaključak - privatizacija i dokapitalizacija CO-a obična je farsa s ciljem da se CO „daruje" Adris grupi!
Croatia osiguranje je jedno od najstarijih poduzeća u Hrvatskoj, s tradicijom poslovanja od 130 godina, i njezino je postojanje i djelovanje neodvojivo od razvoja hrvatskog gospodarstva. U tom kontekstu možemo reći kao je upravo Croatia osiguranje, poput Ine i Elektroprivrede, jedan od pogonskih motora nacionalnog gospodarstva. Zato je i njegova privatizacija, usprkos imperativima liberalizacije osiguravateljskog tržišta, i vrlo značajno političko pitanje. Jer - s pravom se možemo zapitati - jučer Ina, danas Croatia osiguranje, sutra Elektra... što će uopće ostati?
Uloga inozemnih konzultanata
Vlada RH je na natječaju odabrala da KPMG - velika revizorska kuća za buduće kupce - „sondira" financijsko stanje Croatia osiguranja, dok je tvrtci Wolf&Theis dodijeljena uloga pravnoga savjetnika. Na stranu dvojbenost odluke o svrsishodnosti angažmana inozemnih kompanija u tom poslu, jer to u realitetu hrvatskih gospodarskih i političkih prilika gotovo redovito rezultira netransparentnošću privatizacijskog procesa (sve privatizacije banaka, velikih sustava, „Ine", dokazuju upravo to), uloga koju su „stranci" u ovom poslu odradili u najmanju je ruku poslovno nečasna.
Prema navodima iz kaznene prijave, činjenica da se odabire savjetnik za dokapitalizaciju je skandalozna i pokazuje kako je Ministarstvo financija, pod Linićevom paskom i uz Starčevićevo sufliranje, takvim modelom privatizacije i dokapitalizacije pogodovalo unaprijed poznatome vlasniku, prvenstveno obezvrjeđujući kapital CO-a, proglasivši ga „smećem", kako bi ga budući vlasnik jeftinije kupio. Nije li začudno, ali i krajnje neprofesionalno, da su savjetnici za privatizaciju i dokapitalizaciju CO-a u kratkom vremenu imali dvije bitno različite procjene vrijednosti tvrtke, što baca veliku sumnju na objektivnost procjene CO-a, posebice kada se zna kako su u prodaji Osiguranja Zagreb u drugoj procjeni pogodovali kupcu Baloise osiguranja tako što su negativnim marketingom obezvrijedili vrijednost Osiguranja Zagreb, kako bi ga novi vlasnik Baloise što povoljnije kupio.
Naposljetku, krunski dokaz. Konzultant KPMG čak deset dana prije Vladina poziva za neobvezujuće ponude javno izlazi s procjenom da Croatia osiguranje vrijedi 210 milijuna eura. Usput, za taj savjetodavni posao Vlada izdvaja vrtoglavih 4 milijuna eura! Logično, postavlja se pitanje koji bi normalan prodavatelj prije javnoga nadmetanja javno iskazao vrijednost svoje imovine?
Tomislav Jelić tvrdi da je „objava lažne potrebe za dokapitalizacijom i iznošenje sramotno niske cijene vrijednosti CO-a u javnost prije javnoga nadmetanja za svaku osudu i nedvojbeno bi u uređenim državama imalo obilježja kaznenoga djela!" No, u Hrvatskoj je sve moguće, pa nakon te sramotne objave Vlada raspisuje Javni poziv za stjecanje dionica CO-a. Vlada posjeduje 80,2 posto kapitala CO-a te namjerava u svom portfelju zadržati najmanje 25 posto + jednu dionicu, a najviše 30 posto kapitala. Takvim namjerno šlampavo složenim javnim pozivom Vlada ne precizira
visinu, već raspon kapitala koji namjerava prodati, kao niti model dokapitalizacije, čime stvara široki prostor za manipulaciju i neusporedivost ponuda potencijalnih investitora, a sve s nakanom eliminiranja nepodobnih ponuditelja koji bi ugrozili namjeru prodaje CO-a Adris grupi.
Nakon isteka roka za prikupljanja neobvezujućih ponuda, unutar kojeg su se javili Triglav osiguranje d.d., Adris grupa i poljski PZU i dali svoje neobvezujuće ponude, bilo je razvidno da su ponudili različit broj dionica koji žele kupiti. No ni jedan od ponuditelja nije predložio, sukladno kriterijima iz Javnoga poziva, broj novoizdanih dionica prilikom dokapitalizacije, kao ni cijenu za te dionice, već su različitim pristupima predložili raspon i različite iznose dokapitalizacije. U tako nejasnim kriterijima Slavko Linić i njegovi mešetari odabrali su da Adris grupa i poljski PZU mogu sudjelovati u daljnjem postupku obvezujućih ponuda nakon provedenoga dubinskog snimanja CO-a. Eliminirali su Triglav, iako je dao uvjerljivo najveću pojedinačnu cijenu dionice. Zanimljivo je kako je Triglav za kriterij br. 5 - financijska snaga ponuditelja - naveo ocjenu rejting agencije Standards & Poors, PZU također, dok Adris nije naveo ništa.
Sablasne privatizacijske činjenice
Sredinom prosinca prošle godine Vlada je odlučila da odabire ponudu Adris grupe, koja je ponudila 119 milijuna eura za 39,05 posto kapitala CO-a i 110 milijuna eura za dokapitalizaciju društva. Toga dana ministar financija Slavko Linić javnosti je pojasnio detalje prodaje hrvatskog nacionalnog osiguravatelja Adris grupi.
Takvim modelom prodaje i dokapitalizacije, Vlada 39,05 posto kapitala CO-u prodaje za 119 milijuna eura (905 milijuna kuna) Adris grupi te joj još poklanja 20,95 posto kapitala po modelu dokapitalizacije u iznosu od 110 milijuna eura! Adris grupa, budući vlasnik CO-a, tih 110 milijuna eura dokapitalizacije ulaže u svoje društvo i to ostaje njoj, a hrvatska država od toga nema nikakve koristi! Ovoj sablasnoj činjenici, ukazuje Jelić, valja pridodati podatak da posljednjih pet godina Croatia osiguranje nije raspoređivalo svoju dobit te će ona zajedno s dobiti iz prošle godine (ako ju ne skriju knjigovodstvenim manipulacijama) biti oko 100 milijuna eura, koju će novi većinski vlasnik zateći preuzimanjem CO-a. Vodeći se samo logikom zdravoga razuma, nepobitna je činjenica da će Adris grupa postati vlasnik 60 posto kapitala CO-a za sramotno mizernih 19 milijuna eura.
Pučki objašnjeno, kao da ste kupili stan za 100.000 eura, a bivši vlasnik vam je u njemu ostavio još 200.000 eura!
Nažalost, već viđen scenarij, isto kao i kod prodaje banaka, Hrvatskog telekoma i ostalih nacionalnih bogatstava, političke elite bez ikakve odgovornosti rasprodaju zajedničku godinama stvaranu imovinu.
Uvid u bilance poslovanja Croatia osiguranja najbolje potvrđuju te teze. Krajem poslovne 2012. godine imovina CO-a iznosila je 9,4 milijarde kuna, dok je knjigovodstvena vrijednost društva (razlika između imovine i obveza) bila oko 2 milijarde ili 21,85 posto ukupne imovine. Istodobno, premija osiguranja iznosi 3,2 milijarde kuna (uključujući povezana društva), a udjel u premiji na hrvatskome osiguravateljskom tržištu 32 posto. Devet mjeseci poslije, 30. rujna 2013., imovina društva je 9,6 milijardi kuna, knjigovodstvena vrijednost društva 2,1 milijardu ili 22,36 posto, a premija osiguranja je 2,5milijardi, dok je udjel na RH tržištu nepromijenjen i iznosi 32 posto.
Paradoks na koji ukazuje Tomislav Jelić u svojoj prijavi sadržan je u činjenici da je tržišna kapitalizacija CO-a na dan odluke Vlade o prodaji CO-a (18. prosinca 2013.) iznosila 2.246.070.800,00 kuna. Iz ovih javno dostupnih podataka vidljivo je sljedeće: Republika Hrvatska će za poklonjenih 60 posto vlasništva Croatia osiguranja dobiti samo 9,4 posto od vrijednosti imovine, 42,3 posto od knjigovodstvene vrijednosti, 40 posto od vlastitoga kapitala i od tržišne kapitalizacije i 28,6 posto od godišnje premije osiguranja CO-a, tvrdi Jelić.
Kao i u mnogobrojnim hrvatskim privatizacijskim skandalima i aferama koje ih redovito prate, toliki disparitet u procjeni vrijednosti kapitala nedvojbeno je pogodno tlo za korupciju i kriminal. Ekonomska struka je mišljenja kako prigodom procjene imovine od javnoga interesa treba kombinirati statičnu i dinamičnu metodu procjene i da se svakako moraju uzeti u obzir i slične transakcije u osiguravateljskoj industriji. Kombinacijom statične i dinamične metode, vrijednost grupe CO-a trebala bi biti knjigovodstvena vrijednost bilance kao razlika između imovine i obveza uvećana za godišnji osiguravateljski prihod, a u slučaju CO grupe to je najniži iznos od 5,5 milijardi kuna, približno 721 milijun eura.
Sukladno takvoj računici, Tomislav Jelić u svojoj kaznenoj prijavi koju prati i obimna financijska dokumentacija tvrdi da za prodaju 60 posto udjela i stjecanje većinskoga paketa upravljačkih prava Republika Hrvatska je trebala uprihoditi najmanje 4,4 milijarde kuna, a s obzirom da je uprihodila samo 905 milijuna kuna, za tu razliku od 3,5 milijarde kuna oštećeni hrvatski građani trebaju teretiti sadašnju hrvatsku vladu. Konkretno, Linića, Milanovića i njihove jatake u ovome poslu.
Drugu postavku, analizu privatizacije iz iste branše na nacionalnom tržištu kako bi se dobili omjeri tržišnog utjecaja, prihoda i vrijednosti kapitala Jelić obrazlaže na primjeru prodaje Basler osiguranja Zagreb d.d., koje je prije nekoliko godina prodavalo i prodalo svoje osiguranje Uniqa Insurance Group osiguranju. Kao prvo, nije im palo na pamet da prije javnoga poziva ističu bilo kakav iznos vrijednosti svoga osiguranja. Uspoređujući Basler osiguranje Zagreb i CO, treba komparirati sljedeće podatke: Basler ima 4 puta manje imovine od CO-a, vlastiti kapital Basler osiguranja je 6,3 puta manji od kapitala CO-a, premija osiguranja je 7,8 puta manja nego što ima CO, dok CO ima za 60 posto povoljniji udjel vlastitog kapitala u ukupnoj imovini društva.
Vlasnici Basler osiguranja prodajom dionica dobili su 23 posto vrijednosti imovine društva (hrvatski građani i proračun RH prodajom CO-a dobili su 9,4 posto), 162 posto vrijednosti kapitala društva (hrvatski građani i proračun RH prodajom CO-a dobili su 40 posto), 132 posto vrijednosti godišnje premije (hrvatski građani i proračun RH prodajom CO-a dobili su 28,6 posto). Vlasnici Basler osiguranja svojih 4 posto osiguravateljskog tržišta prodali su za 70 milijuna eura, a hrvatska vlada 32 posto osiguravateljskog tržišta koje drži CO za 119 milijuna eura. Znači, 1 posto Baslerova tržišta istoga prostora iste države vrijedi 15,8 milijuna eura u konačnoj prodajnoj cijeni, a 1 posto osiguravateljskog tržišta iste države istoga prostora CO-a vrijedi 3,7 milijuna eura, što znači 4,25 puta manje.
Milanović najodgovorniji
Posebno su upadljivi krajnje licemjeran način i podvala ministra Linića Vladi o stjecanju udjela dokapitalizacijom zbog krajnje netransparentnih uvjeta u javnoj objavi prikupljanja najpovoljnijih ponuda. Naime, u rubrici Dokapitalizacija Adris grupa kaže da će cijenu dionice iz dokapitalizacije platiti kao i one iz trenutka stjecanja, a to je 970,45 eura po dionici, ili drugu cijenu koju odredi Skupština Društva. Iz toga proizlazi kako su Slavko Linić i Ante Vlahović već unaprijed dogovorili da se neće držati natječajnih uvjeta da će dionice iz dokapitalizacije plaćati po cijeni onih iz preuzimanja, nego će nova Skupština CO-a, koju će činiti Vlada i Adris grupa, odrediti novu cijenu za dionice iz dokapitalizacije kako bi Adris grupa imala 60 posto CO-a.
Po toj cijeni Adris grupa nikako ne može dosegnuti 60 posto udjela u vlasništvu CO-a, nego najviše 54,92 posto. Očito je da Slavko Linić s partnerima iz Adris grupe na Skupštini CO-a misli cijenu dionice iz dokapitalizacije spustiti na oko 700 eura po dionici da bi se dosegao udjel od 60 posto udjela vlasništva Adris grupe u CO-u. I to je potvrda naše sumnje da je riječ o organiziranoj skupini koja do javnih dobara želi doći na nezakonit način, kategoričan je Jelić.
No najjači javni adut da CO ne treba nikakvu dokapitalizaciju činjenica je da Uprava CO-a na čelu s Krešimirom Starčevićem samo dva dana prije objave Vlade da je Adris grupa najpovoljniji ponuditelj, preko brokerske kuće Auctor, kupuje dionice Tiska i Belja u vrijednosti od 82,5 milijuna kuna.
Naime, da je natječaj bio transparentan, onda bi ponuditelji inzistirali da u vrijeme natječaja nema nikakvih velikih financijskih transakcija osim tekućega poslovanja. Tako nalažu uljuđena poslovna pravila. Dakle, prema Jelićevom tumačenju, lako je zaključiti da je i poljski PZU bio igrač koji je trebao odigrati i odigrao je formalnu ulogu.
Tomislav Jelić u razotkrivanju financijskog skandala stoljeća, „majke svih hrvatskih privatizacijskih afera" ide dalje.
„U nastojanju zaštite hrvatskih građana i njihovih interesa ne namjeravam stati samo na kaznenoj prijavi. Svjestan sam da je u postojećim okolnostima podnositi kaznenu prijavu Mladenu Bajiću protiv Slavka Linića i Adris grupe Sizifov posao (u trenutku Jelićeve kaznene prijave Bajić je bio glavni državni odvjetnik, op.a.)", navodi Jelić.
On ističe kako je Zoran Milanović najodgovorniji za privatizacijske dubioze oko CO-a, koji kao premijer i čelni čovjek izvršne vlasti takav kriminal provodi, ali odgovoran je i Tomislav Karamarko, kao šef oporbe, koji o ovome kriminalu šuti. Da je bilo oporbenoga otpora, teško bi te sumnjive radnje mogao provoditi Milanović, unatoč Linićevu pritisku.
Adris grupa će, kada se pojavi veliki globalni osiguravateljski igrač, svojih 60 posto udjela u CO-u prodati za barem pet milijardi kuna. Premijer Milanović još može zaustaviti ovakvu prodaju Croatia osiguranja i raspisati istinski međunarodni javni natječaj, a Slavka Linića smijeniti zbog pokušaja prijevare hrvatskih građana.