Suinvestitor (jedinica lokalne samouprave) u izgradnji stambeno-poslovne zgrade prema odredbama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, koji nije ni nositelj investicijskih poslova, ali ni naručitelj radova gradnje iz ugovora o građenju, ne odgovara solidarno s izvođačem radova za štetu koja je prilikom izvođenja radova na izgradnji prouzročena na susjednoj nekretnini.
Tužiteljica svoju tvrdnju o suodgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 207. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), kojom je propisana solidarna i objektivna odgovornost naručitelja i izvođača radova na nekretnini za štete počinjene trećim osobama, zasniva na tvrdnji da je tuženik bio suinvestitor izgradnje susjedne zgrade.
U odnosu na navedenu tvrdnju prvostupanjski sud je utvrdio da je financiranje izgradnje navedene susjedne zgrade vršeno na temelju Zakona o društveno poticanoj stanogradnji ("Narodne novine", br. 109/01 i 82/04 - dalje: ZODPS), da je ugovorom o prijenosu prava vlasništva od 26. rujna 2002. godine tuženik prenio na Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama (dalje: APN) pravo vlasništva na zemljištu na kojem je trebala biti izgrađena stambeno-poslovna zgrada, da je sukladno sporazumu između APN-a i tuženika, tuženik prethodno pripremio nekretnine za građenje uklonivši postojeće građevine o svom trošku. Utvrđeno je i to da su APN i tuženik dana 4. prosinca 2002. godine sklopili ugovor o međusobnim pravima, kojim je ugovoreno da je nositelj investitorskih poslova APN, da se tuženiku priznaju troškovi na ime prijenosa prava vlasništva na nekretninama, komunalnog doprinosa, opremanja komunalnom i drugom infrastrukturom te troškovi izrade projektne dokumentacije, s time da se tuženik obvezuje snositi troškove izgradnje poslovnih prostora u iznosu kunske protuvrijednosti od 581,85 eura po m2, što ukupno iznosi 203.362,39 eura, a APN se obvezuje po ishođenju uporabne dozvole omogućiti tuženiku uknjižbu prava etažnog vlasništva na poslovnom prostoru.
U konkretnom slučaju doista se radi o ugovoru kojim su se ugovorne strane sporazumjele o svojevrsnom suinvestiranju u izgradnju poslovno-stambene zgrade, s time da je to učinjeno u skladu s odredbama ZODPS-a. Navedenim Zakonom uređena je sustavno organizirana stanogradnja poticana javnim sredstvima, s time da Republika Hrvatska za poticanje stanogradnje osigurava sredstva u visini od 25% vrijednosti etalonske cijene građenja, a iznimno i do 35% ove vrijednosti (čl. 4. i 5.), dok jedinice lokalne samouprave u pravilu osiguravaju građevinsko zemljište te uređenje komunalne infrastrukture i priključke na istu (čl. 6. st. 2.), a mogu osigurati i financijska sredstva za pokriće dijela troškova građenja (čl. 6. st. 3.), s time da građevinsko zemljište i financijska sredstva mogu osigurati i trgovačka društva, stambene zadruge, ustanove i druge osobe, radi rješavanja svojih stambenih potreba, odnosno potreba svojih zaposlenika i članova (čl. 12.).
Navedenim je Zakonom, dakle, predviđena mogućnost sudjelovanja raznih subjekata u sufinanciranju izgradnje stambene zgrade. Međutim, nisu sve osobe koje na navedeni način sudjeluju u sufinanciranju društveno poticajne izgradnje ujedno i nositelji investitorskih poslova takve izgradnje. Ovo je i propisano odredbom čl. 9. st. 1. ZODPS-a, koja glasi: "Nositelj investitorskih poslova u vezi s izgradnjom i prodajom stanova je Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, koja u obavljanju tih poslova posluje prema pravilima poslovanja neprofitnih organizacija, i to u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske."
Ne samo da tuženik nije bio nositelj investicijskih poslova na izgradnji susjedne poslovno-stambene zgrade već tužiteljica ni ne tvrdi da je tuženik bio naručitelj ovih građevinskih radova, tj. ugovorna strana iz ugovora o građenju sklopljenog s trgovačkim društvom F. i. d.o.o. Z., kao izvođačem radova. Budući da je odredbom čl. 207. ZOO-a za štete prouzročene trećim osobama radovima na nekretnini propisana solidarna i objektivna odgovornost naručitelja i izvođača, to tuženik za predmetnu štetu ni ne odgovara na temelju navedene odredbe.
Žs u Bjelovaru, GŽ-2689/12-2 od 5. prosinca 2013.