Nesreća zbog mobitela – gubitak prava iz osiguranja?
dr.sc. Marijan Ćurković - 15.4.2014.
Na ovome mjestu smo nedavno razmotrili problem teškog pijanstva kao obijesne vožnje u prometu, a na upit našeg čitatelja N.M. Pod istim inicijalima (isti?) čitatelj razvija svoju ideju o potrebi oštrijeg osigurateljnog postupanja prema raznim kršenjima propisa o sigurnosti prometa i dovođenja u opasnost ostalih sudionika u prometu, a time naravno i do povećanih šteta u prometu, a to znači i većih premija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. N.M. misli da je veliki broj prometnih nesreća izravna posljedica nepažnje vozača koji u vozilu tijekom vožnje koriste mobitel i (dugo) razgovaraju.
Nije, kaže, primijetio da policija pretjerano „goni“ takve vozače i naplaćuje kazne za prekršaj, a mogla bi. Citira slučaj njemačke policije (Koeln) koja je odlučila poslije svake (teže) prometne nezgode izuzeti mobitel, jer ga smatra vrlo dobrim dokazom o tome što je vozač radio i tko je skrivio prometnu nesreću. Povod takvoj odluci bio je jedan težak slučaj u kojemu je jedan 24-godišnjak punom brzinom naletio na zaustavljenu kolonu vozila ispred semafora. Poginuo je na mjestu nesreće.U krilu mu je nađen mobitel i nedovršena SMS poruka. Za policiju je, tvrde u policiji , mobitel kao načeta flaša rakije nađena u vozilu koje je sudjelovalo u nesreći. Iako se ne zna sudbina ove policijske inicijative (čeka se konačna odluka državnog odvjetništva), „...zašto osiguratelji, ne čekajući, ne bi vozače koji skrive nesreću dok razgovaraju na mobitel kažnjavali gubitkom zaštite iz osiguranja, kao što je to slučaj s alkoholom i vožnjom pod utjcajem droga ili psihoaktivnih lijekova.“, sugerira N.M. Nema sumnje da su argumenti koje navodi naš čitatelj vrlo ozbiljni i da bi ih trebalo uzeti u obzir kod sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
Nažalost, to zasada nije moguće, jer je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u čl. 24. točno odredio slučajeve u kojima osiguratelji mogu sankcionirati osiguranika gubitkom osigurateljne zaštite. Među tim slučajevima nema i uzrokovanja nesreće zbog protuzakonitog korištenja mobitela (ili nekog drugog sličnog sredstva). No, upravo primjer kojega navodi N.M. potvrđuje kako je odredba čl. 24. Zakona o ograničenom i točno određenom broju slučajeva gubitka prava iz osiguranja nepotrebna i štetna. Zakon bi trebao, kao što je to slučaj u propisima gotovo svih zemalja članica EU, ostaviti mogućnost osigurateljima da u uvjetima osiguranja (ugovoru o osiguranju) predvide i druge slučajeve gubitka prava iz osiguranja, što ne bi ugrozilo treće osobe u prometu (jer njima se šteta uvijek naknadjuje u cijelosti), a omogućilo bi osigurateljima da listom dodatnih slučajeva gubitaka prava iz osiguranja međusobno konkuriraju, jer bi i premija bila različita, ovisno o širini liste slučajeva gubitka prava.