Ocijenjeno je da je tužitelj pridonio nastanku štete u visini od 40% time što nije upotrijebio sigurnosni pojas, te time što je pristao na vožnju s vozačem bitno umanjenih sposobnosti za upravljanje vozilom zbog alkoholiziranosti.
"Konkretna pravna situacija u odnosu na pitanje odgovornosti za nastalu štetu uređena je odredbama čl. 192. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), koje se (glede pretpostavki podijeljene odgovornosti) u ovom slučaju primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 i 41/08), a kojim odredbama je propisano: (st. 1.) "Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu" i (st. 2.) "Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja."
Sukladno istaknutim odredbama, u svakom konkretnom slučaju valja ocijeniti je li oštećena osoba svojim ponašanjem pridonijela šteti, pa se o podijeljenoj odgovornosti može govoriti samo ako je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenog i određenog dijela vlastite štete.
S prethodnim u svezi, a s obzirom na utvrđenja:
- da tužitelj ne bi sve opisane ozljede zadobio da je koristio i bio vezan sigurnosnim pojasom - kojeg je trebao koristiti (prema odredbi čl. 138. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine", br. 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 59/96-pročišćeni tekst, koja je odredba bila u primjeni u vrijeme nastanka štetnog događaja, a kojom je propisano: "Vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa"), te
- da je samovoljno pristao voziti se s vozačem koji je bio "u teškom pijanom stanju" - i (time) u stanju bitno umanjenih sposobnosti za vožnju, i to sve iako je uz pažnju koju je trebao uložiti kada je ušao u vozilo s takvim vozačem mogao i morao (imajući na umu rizik koji nosi svaka vožnja motornim vozilom, a i s obzirom na stupanj njegove alkoholiziranosti) uočiti u kojemu je "stanju",
drugostupanjski sud pravilno je ocijenio osnovanim tuženičin prigovor da je tužitelj i svojim ponašanjem pridonio nastanku utužene štete: time što nije upotrijebio sigurnosni pojas 20%, a toliko (20%) i time što je pristao na vožnju s vozačem bitno umanjenih sposobnosti za upravljanje vozilom, i da bi u smislu odredbe čl. 192. st. 1. ZOO-a naknadu koja mu pripada valjalo umanjiti razmjerno njegovu doprinosu nastanku štete - za 40%."
VSRH, Rev 718/10-2 od 19. veljače 2013. godine.