Kad je smrt bliske osobe konačna posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, koja je uslijedila tijekom liječenja bliske osobe, te ako članovi uže obitelji oštećenika nisu ostvarili naknadu neimovinske štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, istima pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, a ne iz zbog njegova naročito teškog invaliditeta.
"Nadalje, a budući da prema sadržaju navedene odredbe čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) članovima uže obitelji neke osobe pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete "u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta" te osobe, dakle ne (u situaciji kada u slijedu nastanu oba događaja) i s obje osnove (invaliditeta i smrti iste osobe, kao dva različita vida štete), pravilno je i pravno shvaćanje da u okolnostima konkretnog slučaja, a s obzirom na to da im pripada pravo na naknadu neimovinske štete koju trpe u svezi sa smrću bliske osobe - kao nastale konačne posljedice štetnog događaja, tužiteljima i zbog toga razloga ne pripada još i posebna naknada koju traže s druge osnove i za drugi vid štete, u svezi s osobito teškim invaliditetom te (bliske) osobe.
Revidenti su pritom u pravu kada ističu da su osobito teški invaliditet i smrt bliske osobe događaji koji mogu uzrokovati duševne boli i manifestirati se u sferi duševnog zdravlja oštećenih, pa je nesumnjivo da su i u konkretnom slučaju svaki od tih pojedinačnih događaja uzrokovali duševne boli kod tužitelja kao osoba bliskih I. P.
Međutim, budući da odredba čl. 1101. st. 1. ZOO-a za slučaj kakav je ovdje - kada je smrt bliske osobe konačna posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, i to posljedica koja je uslijedila tijekom liječenja bliske osobe (kada je konačni ishod liječenja I. P. i štetnog događaja još bio neizvjestan, a zbog težine zadobivenih ozljeda I. P. ta se posljedica mogla očekivati) i dok članovima njegove uže obitelji nije određena naknada tom odredbom propisana za slučaj njegova invaliditeta, predviđa mogućnost određivanja naknade samo u svezi s tom konačnom posljedicom, pogrešno je shvaćanje revidenata da im posebna naknada pripada i za ono što je toj konačnoj posljedici prethodilo, konkretno za duševne boli koje su određeno razdoblje trpjeli zbog invaliditeta I. P., te su se boli mogle uzeti u obzir samo pri utvrđivanju naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe - odluka o kojoj naknadi nije predmet revizijskog osporavanja."
VSRH, Rev 2249/12-2 od 5. ožujka 2013. godine.