Nije treća osoba radnik koji je kod izvođača izvodio radove na nekretnini jer se pod trećom osobom podrazumijeva osoba koja neposredno ni posredno nije sudjelovala u izvođenju radova, pa ne postoji solidarna odgovornost naručitelja i izvođača trećoj osobi u smislu odredbe čl. 207. Zakona o obveznim odnosima.
"Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da su drugotuženik i trećetuženik odgovorni za nastanak štetnog događaja, a time i za naknadu pričinjene štete tužiteljima zato što drugotuženik nije poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu da bi pokojni B. Z. kao radnik drugotuženika mogao obavljati na spornoj skeli rad na siguran način, dok je trećetuženik odgovoran jer je vlasnik skele koja nije bila ispravno montirana i isporučena drugotuženiku od strane trećetuženika, slijedom čega da i trećetuženik odgovara tužiteljima na temelju odredbe čl. 176. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Nižestupanjski sudovi također zaključuju da nema odgovornosti prvotuženika u smislu odredbe čl. 207. ZOO-a jer pokojni Z. B. kao zaposlenik drugotuženika nije treća osoba na koju se odnosi odredba čl. 207. ZOO-a prema kojoj bi i prvotuženik solidarno odgovarao kao naručitelj s izvođačem radova na nekretnini.
U odnosu na navode u reviziji prvotužitelja, drugotužitelja i četvrtotužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se u konkretnoj pravnoj stvari ne može primijeniti odredba čl. 207. ZOO-a o solidarnoj odgovornosti naručioca i izvođača radova. Prema čl. 207. ZOO-a naručilac i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u svezi s izvođenjem tih radova. Stoga je jedna od osnovnih pretpostavki za odgovornost u smislu čl. 207. ZOO-a da je šteta pričinjena trećoj osobi, a što prema pravnom shvaćanju ovoga suda nije radnik koji je zaposlen kod izvođača i koji izvodi radove. Pod trećim osobama u smislu navedene odredbe ZOO-a podrazumijevaju se osobe koje posredno ni neposredno ne sudjeluju u građenju, a budući da je B. Z. kao radnik bio zaposlen kod drugotuženika i obavljao je radove na građevini, ne može se smatrati trećom osobom. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je ovaj Sud u nizu svojih odluka pa tako primjerice i u odluci Rev-x 1125/11-2 od 18. srpnja 2012.
U odnosu na odgovornost trećetuženika za naknadu štete tužiteljima nižestupanjski su sudovi svoju odluku temeljili na odredbi čl. 176. st. 2. ZOO-a. U postupku je utvrđeno da je trećetuženik vlasnik sporne skele koju je iznajmio drugotuženiku kao izvođaču radova. Trećetuženik se poziva da u smislu odredbe čl. 176. st. 1. ZOO-a ne može on biti odgovoran za nastanak štetnog događaja jer umjesto vlasnika stvari, isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, odnosno u konkretnom slučaju da je trećetuženik iznajmio drugotuženiku spornu skelu, slijedom čega nema njegove odgovornosti s obzirom na to da ne postoji nikakva skrivena mana ili skriveno svojstvo skele da bi se mogla primijeniti odredba čl. 176. st. 2. ZOO-a. U pravu je trećetuženik kada ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 176. st. 2. ZOO-a u odnosu na odgovornost trećetuženika. U smislu odredbe čl. 176. st. 1. ZOO-a umjesto imaoca stvari (vlasnika), i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar da se njome služi. Trećetuženik je iznajmio spornu skelu drugotuženiku, slijedom čega se u smislu odredbe čl. 176. st. 1. ZOO-a imaocem stvari smatra drugotuženik. Trećetuženik bi kao vlasnik skele odgovarao jedino u slučaju da je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koju on nije skrenuo pažnju drugotuženiku. Uzrok štete nije skrivena mana ili nedostatak skele, već nestručno montirana skela. Stoga trećetuženik ne može odgovarati u smislu odredbe čl. 176. st. 2. ZOO-a jer u postupku nije utvrđeno da bi do štete došlo uslijed skrivene mane skele ili nedostataka na koje trećetuženik nije upozorio drugotuženika.
Trećetuženik ne može odgovarati ni u smislu čl. 154. st. 1. ZOO-a jer nije odgovoran ni za eventualno nestručno montiranu skelu. U postupku je utvrđeno da su radnici trećetuženika vršili montažu skele pod nadzorom poslovođe drugotuženika. Također je utvrđeno da su radnici drugotuženika dovršili preinake na skeli, slijedom čega nema odgovornosti trećetuženika jer nije utvrđeno da bi radnici trećetuženika postupali suprotno uputama poslovođe drugotuženika. Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 176. st. 2. ZOO-a kada su na temelju te odredbe ZOO-a zaključili da je i trećetuženik solidarno odgovoran za naknadu štete tužitelju."
VSRH, Rev x 492/12-2 od 5. veljače 2014.