Pri koncentraciji alkohola u krvi (najmanje 0,73 i najviše 0,99 promila) negativni toksični učinci na vozačke sposobnosti su individualni jer nejednako djeluju na različite osobe ovisno o nizu subjektivnim čimbenika. Stoga prilikom utvrđivanja postojanja uzročne veze između alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode treba cijeniti i okolnosti nastanka prometne nezgode - pa ta uzročna veza postoji kada alkoholizirani vozač presiječe putanju vozilu iz suprotnog smjera na suviše maloj (oko 30 metara) udaljenosti, koje se kretalo dopuštenom, ali nekoliko puta većom brzinom od njegove, i na dijelu ceste (ravan i pregledan) na kojem je mogao uočiti njegov nadolazak.
"Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključuje da nije dokazano da bi alkoholiziranost tuženika bila u direktnoj uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće, a u pravu je žalitelj kada tvrdi da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan.
Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05 i 36/09 - dalje: ZOOP) propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, među ostalim, i u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Člankom 3. st. 1. toč. 2.a, Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24. st. 1. toč. 1.-8. ZOOP-a, među ostalim, ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više). Člankom 3. st. 4. navedenih Uvjeta tužitelja propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje dovode do gubitka prava iz osiguranja ili ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.
Prometna nesreća dogodila se u 19,45 sati, a tuženik je alkotestiran u 21,00 sat, te je u tom trenutku utvrđena koncentracija alkohola pomoću instrumenta Drager od 0,67 g/kg. S obzirom na to da nisu uzimani uzorci krvi i urina, toksikološki vještak utvrdio je da je u vrijeme prometne nesreće tuženik mogao imati koncentraciju alkohola u krvi u visini od najmanje 0,73 promila, do najviše od 0,99 promila, pa je u vrijeme prometne nesreće tuženik bio pripit. Dakle, tuženik je kao osiguranik tužitelja i vozač osiguranog automobila u vrijeme prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, pa bi prema čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a i čl. 3. st. 1. toč. 2.a Uvjeta tužitelja izgubio prava iz osiguranja.
Toksikološki vještak na temelju procijenjene koncentracije alkohola u krvi tuženika u vrijeme prometne nesreće nije mogao neprijeporno isključiti negativni toksični učinak alkohola na vozačke sposobnosti tuženika, niti na neprijeporan način tvrditi da je doprinos alkoholiziranosti, budući da su toksični učinci alkohola u rasponu do 1 promil individualni, nepredvidivi i nestalni, te ih nije moguće jednoznačno tumačiti, čemu su razlog mnogobrojni čimbenici, koji različito djeluju na različite osobe, a to može biti umor, psihofizičko stanje, zdravstveno stanje, prethodna količina konzumiranog alkohola, navika uživanja alkohola, lijekovi, pušenje i tome slično.
Međutim, uz ovakav nalaz toksikološkog vještaka treba se cijeniti i imati u vidu konkretni slučaj i način kako se ova prometna nesreća dogodila. Naime, prometna se nesreća dogodila na državnoj cesti u nenaseljenom mjestu gdje je cesta ravna, širine 6,6 m, podijeljena na dvije trake isprekidanom linijom, predviđene za vožnju u oba smjera i gdje je brzina ograničena na 90 km/h. Automobil oštećenog kretao se brzinom od 70,6 km/h, što je, dakle, osjetno manje od dopuštene brzine, dok se tužitelj kretao brzinom od 19,4 km/h, što je očekivano s obzirom na to da se nekoliko metara dalje imao namjeru zaustaviti na parkiralištu ispred ugostiteljskog objekta, pa je tuženik preko središnje linije počeo prelaziti na svoju lijevu stranu u trenutku kada je automobil oštećenog koji mu je dolazio u susret od mjesta sudara bio udaljen oko 28,40 m, što je i po mišljenju prometnog vještaka bilo izrazito rizično u trenutku kada se vozilo iz suprotnog smjera kreće gotovo 4 puta većom brzinom, a udaljeno je manje od 30 metara od mjesta kojim treba proći tuženikov automobil. Uz takvo ponašanje tuženika i takav nastanak prometne nesreće, te uz činjenicu da je tuženik objektivno mogao vidjeti vozilo koje mu dolazi u susret jer je kolnik ravan, može se jedino zaključiti da se tuženik u ovakvu vožnju i skretanje ulijevo na suviše maloj udaljenosti od nailazećeg vozila upustio upravo zbog toga što je bio pod utjecajem alkohola, te je po ocjeni ovoga Suda alkoholiziranost tuženika u uzročnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom, jer tuženik upravo zbog svoje alkoholiziranosti nije pravilno procijenio ni udaljenost, a ni brzinu dolazećeg vozila oštećenog kojem je presjekao pravac kretanja, niti svoju brzinu kretanja, te dužinu puta koji može prijeći u skretanju ulijevo do parkirališta. Tuženik stoga gubi prava iz osiguranja, budući da nije dokazao da njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom i štetom, pa da zbog toga ne bi gubio prava iz osiguranja."
Žs u Bjelovaru, Gž-799/12-2 od 20. veljače 2014. godine.