Kad je do samozapaljenja motornog vozila došlo zbog oštećenja vozila koja su posljedica prometne nezgode u kojoj je motorno vozilo sudjelovalo i kad je zbog toga nastao požar u kojem su trećoj osobi oštećene stvari, riječ je o šteti nastaloj uporabom motornog vozila, pa postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete.
"U ovom stupnju postupka nije sporno da je u noći sa 6. na 7. studenoga 2004. u prometnoj nezgodi oštećen osobni automobil koji je osiguran od automobilske odgovornosti kod tužene, a nalazi se u vlasništvu tužiteljičina supruga, nije sporno ni da su u prometnoj nezgodni nastala oštećenja na automobilu, zbog kojih automobil nije bio u voznom stanju te je vučnom službom otpremljen u skladište tužiteljice u V. G. Također iz utvrđenja sudova nižeg stupnja slijedi da je 7. studenoga 2004., dakle u danu kada je automobil dovezen u tužiteljičino skladište, došlo do njegova samozapaljenja, zbog čega je izgorio i automobil i stvari u tužiteljičinu skladištu. Sudovi odbijaju tužiteljičin tužbeni zahtjev zauzimajući shvaćanje da do štete na stvarima tužiteljice nije došlo uslijed uporabe motornog vozila te da stoga ne postoji odgovornost tužene kao osiguravatelja.
U reviziji tužiteljica postavlja materijalno pravno pitanje: "Može li se smatrati da bi postojala odgovornost tuženice za nastalu štetu ako bi posljedica zapaljenja vozila bila uzrokovana oštećenjima na vozilu koja su na vozilu nastala uslijed prometne nezgode?"
Drugim riječima, bi li se radilo o šteti nastaloj uslijed uporabe motornog vozila kada bi se utvrdilo da je do samozapaljenja došlo zbog toga što su na vozilu uslijed prometne nezgode nastupila takva oštećenja na vozilu koja su dovela do zapaljenja vozila, požara i štete na tužiteljičinim stvarima.
Prema ocjeni ovog Suda radi se o važnom pitanju o čijem rješavanju ovisi odluka u ovom spisu i o čemu ovisi jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Pitanje revidenta odnosi se na primjenu odredbe čl. 1. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti od 22. svibnja 1999. (dalje: Uvjeti) kojom odredbom je propisano da je osiguravatelj u obvezi naknaditi štetu na temelju propisa o odgovornosti za naknadu štete ako je pri uporabi vozila, došlo do uništenja ili oštećenja stvari, osim ako se radi o stvarima koje je imatelj motornog vozila primio radi prijevoza.
Budući da se Uvjeti u čl. 1. pozivaju na propise o odgovornosti za štetu, valja ovu odredbu povezati s odredbom čl. 174. ZOO-a prema kojoj imalac opasne stvari odgovor za štetu koja je nastala uslijed upotrebe opasne stvari, a motorno vozilo u upotrebi smatra se opasnom stvari.
Prema ocjeni ovog suda kada do zapaljenja vozila dolazi uslijed kvara na vozilu koji je posljedica prometne nezgode u kojoj je motorno vozilo sudjelovalo i ako je samozapaljenje izazvalo požar u kojem treće osobe i osobe koje su s trećim osobama izjednačene trpe štetu na svojim stvarima, tada se radi o šteti nastaloj uporabom motornog vozila za koju sukladno čl. 1. Uvjeta odgovora osiguravatelj.
Tužiteljica je tijekom postupka predlagala provođenje vještačenja radi utvrđivanja uzroka zbog kojeg je došlo do zapaljenja vozila, a upravo stoga što je tijekom postupka iznosila pravno shvaćanje koje i ovaj Sud smatra pravilnim.
Budući da sudovi zbog drugačijeg pravnog pristupa koji se može svesti na "ad liminiem" zauzimanje shvaćanja da se samozapaljenje vozila u garaži ne može smatrati uzrokom koji se može podvesti pod pravni standard uzroka štete koji leži u uporabi motornog vozila nisu provodili predloženo vještačenje, to činjenično stanje u ovom predmetu nije potpuno i pravilno utvrđeno, a da bi se pravilno primijenilo materijalno pravo. Stoga je valjalo presude sudova prvog i drugog stupnja ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja."
VSRH, Rev 2643/12-2 od 23. travnja 2014. godine.