Visina obiteljske mirovine uzima se u obzir kod utvrđivanja visine štete zbog izgubljenog uzdržavanja.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za plaćanje rente u iznosu od 2.400,00 kn mjesečno zbog gubitka uzdržavanja, od 1. studenog 2003., te 900,00 kn mjesečno zbog gubitka pomoći u odgoju od 1. rujna 2003. – sa zateznim kamatama, u vezi smrti tužiteljevog oca M. D..
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je M. D. smrtno stradao … kao putnik u motornom vozilu osiguranika tuženika A. M.,
- da je tužitelj rođen …, pohađa školu, a njegov otac je za njegovo uzdržavanje izdvajao oko 1750,00 kn mjesečno,
- da tužitelj iza očeve smrti prima obiteljsku mirovinu od 989,72 kn, a korisnik je dječjeg doplatka od 350,00 kn,
- da su prosječne mjesečne potrebe za uzdržavanje tužitelja u visini od 1.600,00 kn,
- da je tužiteljev otac primao plaću od 4.000,00 kn mjesečno.
Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja nije sporna.
Pogrešno smatrajući da se iznos dječjeg doplatka koji prima tužitelj uračunava u naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja drugostupanjski je sud obvezao tuženika da plaća tužitelju mjesečnu rentu zbog gubitka uzdržavanja u iznosu od 400,00 kn mjesečno, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove je odbio.
Prema odredbi čl. 194. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja, - prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka zaštita naknađuje se plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.
S obzirom da bi tužiteljev otac za uzdržavanje tužitelja doprinosio mjesečno oko 1,750,00 kn, a da tužitelj u vezi očeve smrti prima obiteljsku mirovinu u iznosu od 989,72 kn mjesečno, tužitelj trpi štetu zbog gubitka uzdržavanja u iznosu od 760,00 kn mjesečno.
Naime, obiteljska mirovina koju tužitelj prima nakon očeve smrti uzima se u obzir pri utvrđivanju visine štete zbog izgubljenog uzdržavanja.
Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za plaćanje rente zbog gubitka pomoći u odgoju, jer pravni sustav Republike Hrvatske ne predviđa plaćanje rente zbog gubitka pomoći u odgoju.
Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).
Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev za plaćanje rente zbog izgubljenog uzdržavanja odbijen preko iznosa od 400,00 kn mjesečno, tako da se tuženik obvezuje pored dosuđenog iznosa rente u visini od 400,00 kn mjesečno plaćati još 360,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama na dospjele neisplaćene iznose i u buduće dospijevajuće neisplaćene iznose (čl. 395. st. 1. ZPP).
VSRH, Rev 127/2009-2 od 28. listopada 2010. godine.