Kad pogrešna primjena materijalnog prava nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava, ne postoji odgovornost države za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da mu tuženica naknadi štetu koju je pretrpio zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca Trgovačkog suda u Z.
Na temelju utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da u smislu čl. 67. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 3/94, 100/96, 131/97, 129/00, 67/01, dalje: ZS) nema odgovornosti države za štetu, jer u opisanom postupanju Trgovačkog suda u Z. nema nikakve nezakonitosti, odnosno nesavjesnosti.
Pravilno su sudovi ocijenili da bi odgovornost tuženice u konkretnom slučaju postojala pod pretpostavkama iz čl. 67. st. 1. ZS, dakle, kada bi se utvrdilo postojanje nepravilnog i nezakonitog rada suca. Međutim, ne mogu se prihvatiti navodi drugostupanjskog suda da je za odgovornost države potrebno i postojanje volje i pristanka da se nepravilnim ili nezakonitim radom drugom nanese šteta.
Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZS Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom iz čl. 106. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05) propisano je u st. 1. da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, te je u st. 2. iste odredbe propisano da će Republika Hrvatska od suca zatražiti povrat isplaćene naknade, samo kada je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
Pri tom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.
Za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom, Republika Hrvatska odgovara oštećeniku na temelju objektivne odgovornosti.
Dakle, pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete. Ove se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti.
U konkretnom slučaju Trgovački sud je odredio ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovršnog prijedloga koji je podnio ovrhovoditelj „Z. s.“ d.o.o. i koji je u ovršnom prijedlogu naveo kao ovršenike Z. d.o.o. iz Z. te njezinog vlasnika „A.“ d.o.o i određeno naveo brojeve žiro-računa oba ovršenika, pa i žiro račune „A.“ d.o.o. koja nije bila stranka u parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava te nije obvezana Z. s. d.o.o isplatiti određeni novčani iznos, ali je odmah kada je utvrđeno po prigovoru te treće osobe da je ovrha određena i njezinim žiro računima, sud proglasio nedopuštenom ovrhu na tim računima.
Dakle, opisano postupanje Trgovačkog suda u Z. nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava, a osim toga, treba reći da svaka pogrešna primjena materijalnog prava nije osnova odštetne odgovornosti države za rad suca kad je isključivo rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja.
Budući u postupku nije utvrđeno da je šteta koju trpi tužitelj posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, to nema osnove za odgovornost tuženice, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi.
VSRH, Rev 372/2010-2 od 11. travnja 2012. godine.