Za štetu koja potječe od opasne stvari odgovara imatelj opasne stvari iako je imatelju opasna stvar oduzeta na protupravan način, ako je imatelj opasne stvari odgovoran za protupravno oduzimanje stvari.
"Predmet ovog spora je subrogacijski zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženici solidarno isplate iznos naknade štete koji je isplatio članovima obitelji J. S. koji je kao treća osoba smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. siječnja 1994. u S. K. kada je došlo do sudara između osobnog vozila kojim je upravljao osiguranik tužitelja R. P. i teretnog vozila Hrvatske vojske kojim je upravljao tuženik K. P. B. Revizijski navodi tuženika K. P. B. tiču se isključivo pitanja njegove krivnje za izazivanje sporne prometne nezgode, a revijski navodi tuženice Republike Hrvatske tiču se pitanja njezine pasivne legitimacije.
Na temelju navedenih okolnosti sporne prometne nezgode sudovi su zaključili da postoji obostrana krivnja vozača, s time da stupanj krivnje tuženika iznosi 80%, te su u tom dijelu utvrdili odštetnu odgovornost tuženika za štetu nastalu smrću putnika u osobnom vozilu J. S.
Okolnost da se … kojom se kretalo teretno vozilo kojim je upravljao tuženik spaja sa cestom kojom se kretalo osobno vozilo osiguranika tužitelja pod kutom od 90 stupnjeva i da je zbog toga prilikom uključivanja u promet u … tuženik morao mijenjati smjer svog kretanja presijecajući pravac kretanja vozila koja su se kretala …, nalagala je tuženiku da radnju ulaska u raskrižje poduzme s posebnom pažnjom. Međutim, ta je pažnja izostala jer unatoč tome što je mogao vidjeti nailazak osobnog vozila kojim je upravljao tužiteljev osiguranik, tuženik nije sačekao njegov prolazak, već mu je ulaskom u raskrižje presjekao pravac kretanja.
S obzirom na takvo ponašanje tuženika i po ocjeni ovog Suda, stupanj njegove krivnje za nastanak štete iznosi 80%, a tužiteljeva osiguranika 20%.
Stoga, suprotno revizijskim navodima sudovi su pravilno ocijenili pitanje krivnje imatelja motornih vozila, a time i pitanje njihove odštetne odgovornosti koja se temelji na odredbama čl. 178. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), pa u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U svojoj reviziji tuženica Republika Hrvatska ponavlja tvrdnju isticanu u postupku pred nižestupanjskim sudovima, da tuženik K. P. B. nije počinio spornu štetu u vezi s obavljanjem vojne službe, pa da s obzirom na odredbu čl. 218. Zakona o službi u Oružanim snagama ("Narodne novine", br. 52/91), država nije odgovorna za štetu.
U odnosu na tu tvrdnju sudovi su pravilno zaključili da je tuženica odgovorna za štetu kao imatelj opasne stvari, na temelju odredbe čl. 175. ZOO-a. Prema toj odredbi u slučaju ako je imatelju oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imatelj nije za to odgovoran.
Dakle, imatelj opasne stvari, koje je nedvojbeno motorno vozilo, odgovara za štetu koja potječe od te stvari, iako mu je stvar protupravno oduzeta, ako je odgovoran za protupravno oduzimanje stvari.
Stoga se u reviziji tuženice neosnovano ističe da samo zbog toga što je u konkretnom slučaju opasna stvar oduzeta na protupravan način od strane tuženika K. P. B. kao štetnika, ne postoje pretpostavke odštetne odgovornosti tuženice."
VSRH, Rev x 403/12-2 od 26. veljače 2013. godine.