Odobravanje kredita bez osiguranja povlaštenim klijentima i kupnja korporativnih obveznica od tih istih klijenata, samo su dva od mnogo načina kojima je novac iz državnih poduzeća i banaka prelivan u džepove tajkuna. Među drugim mehanizmima, osobito se ističe sustav koji je koristilo Dunav osiguranje. Ono je, kao vlasnik Dunav banke, istovremeno bio i jamac za kredite koje je ta banka odobravala pojedinim tvrtkama, a one pozajmice uglavnom nisu ni vraćale. Tako je umjesto stvarnog kredita, dobiveni novac firmama bio poklon od Dunav osiguranja.
Sretni klijenti koji novac Dunav banci nisu vratili su Vitro grupa, Mega projekt i Galenika. Vitro skupina, uvoznik Citroena za Srbiju, bila je zajednički projekt Petra Matića (vlasnika tržnog centra Ušće) i Milije Babovića (Viktorija grupa, ranije Verano), a danas je u stečaju, u vlasništvu bivšeg direktora Dragoljuba Lekića.
Prema internim dokumentima Dunav osiguranja, Vitro grupa je od Dunav banke dobila kredit od 60 milijuna dinara, za koji je Dunav osiguranje položilo depozit u istom iznosu. Kada Vitro grupa nije vratila kredit, Dunav banka naplatila 550.000 eura od Dunav osiguranja na ime jamstva.
Mega projekt je uzeo kredit od 130.000 eura od Dunav banke, za koji je Dunav osiguranje na kraju platilo 133.666 eura, kad ova tvrtka nije vratila zajam.
Najveći problem je na kraju napravila Galenika, kojoj je odobreno ukupno 2.155.000 eura i 60 milijuna dinara kredita, za koje je Dunav osiguranje jamčilo depozitom od 2.792.000 eura.
Na isti način Dunav banka je odobrila i 1,75 milijuna eura kredita Srbijagasu (inače svom dioničaru), za koji je u potpunosti jamčilo Dunav osiguranje.
Sve ove garancije Dunav osiguranja su potpuno nezakonite.
Kako se navodi u revizorskom izvještaju KPMG-a iz prošle godine "u namjenske depozite Banke na dan 31. prosinca 2012. uključeni su depoziti matičnog društva Dunav osiguranje koji služe kao sredstva osiguranja za plasirana sredstva Banke. Od ukupnog iznosa depozita, 238,8 milijuna dinara odnosi se na dužnika Galeniku. Navedeni depoziti nisu položeni u skladu sa zakonskom regulativnom koja definira poslovanje osiguravajućih društava ".
Osim Univerzal i Jubmes banke, Dunav banka je također bila jedna od financijskih institucija u kojoj su srpske tajkuni (od kojih su dvojica već u pritvoru) stjecali vlasništvo kako bi kasnije mogli da uzmu kredite bez osiguranja.
Tako tijekom lipnja 2012. godine u petoj emisiji dionica Dunav banke, uz Srbijagas, među vlasnike se upisuju i tvrtke Lavera i Koteks Gorana Perčević (80 milijuna dinara) i Pro logistik RPC (25 milijuna). Srbijagas stiže do 9,2 posto vlasništva, što je suprotno zakonu, jer je za svaki vlasnički udio iznad pet posto potrebna suglasnost Narodne banke Srbije, koju ova tvrtka nije imala. Perčević istovremeno stiže do 4,6 posto dionica.
Studenog 2012. Dunav raspisuje šestu emisiju dionica, u kojoj Perčevićev Koteks duplira broj dionica u Dunav banci i stiže do 3,38 posto dionica (što je ukupno 6,2 posto sa Lavera). Time i Perčević krši zakon, jer povezane osobe ne smiju imati više od pet posto vlasništva u banci bez dozvole NBS, ali pošto Narodna banka iz nekog razloga nije ustanovila opće poznatu činjenicu da iza Laver i Koteksa stoji jedan čovjek - Goran Perčević, ove firme nesmetano nastavljaju nagomilavati vlasništvo u Dunavu. Isti sustav viđen je i u Univerzalu, gdje je Miroslav Bogićević koristio dvije svoje firme, Farmakom i Basem, da protuzakonito izgradi desetak posto vlasništva, a da mu to NBS uopće nije zamjerila (iako su te dvije tvrtke čak bile registrirane na istoj adresi). Međutim, pošto je Srbijagas svoj udio povećao na svoje ime, NBS mu nalaže da proda sve dionice iznad pet postotnog udjela, tako da ova tvrtka danas ima 4,99 posto dionica Dunav banke. Paralelno s tim, Lavera, Koteks mirno nastavljaju kupuju dionice Dunava, pa danas Koteks i Lavera zajedno imaju 6,9 posto.
Koliko je poznato, Narodna banka Srbije još nije reagirala u ovom slučaju, ali je otvoreno i pitanje kolika je njena uloga u procesima koji su uzdrmali srpsko financijsko tržište.
Dunav banka kritično potkapitalizirana
Prema revizorskom izvješću za 2013. godinu, Dunav banka je imala regulatorni kapital od samo 7,49 milijuna eura, što je znatno manje od zakonom određenog minimuma od 10 milijuna eura koliko svaka banka u Srbiji mora imati.
"Ako bi se pri obračunu regulatornog kapitala uzela u obzir i ispravka vrijednosti i rezerviranje u iznosu od 566,5 milijuna dinara, regulatorni kapital bi bio 4,78 milijuna eura ... Banka nema dovoljno kapitala da zadovolji minimalne zahtjeve Narodne banke Srbije. Ova činjenica zajedno s drugim pitanjima ukazuje na postojanje neizvjesnosti koja može izazvati značajnu sumnju glede mogućnosti da banka nastavi poslovanje u doglednoj budućnosti ", upozorio je KPMG.
Upravo zbog toga i činjenice da je Dunav osiguranje odlučilo da u ovu banku ne ulaže više novac u značajnijoj mjeri, Dunav banka je trebala biti prodana Telekomu Srbije, što je bio praktički već dogovoreni aranžman, koji je, kako saznaje Danas, zaustavljen u posljednjem trenutku. Zbog toga je sudbina Dunav banke u ovom momentu neizvjesna.