Administrativna taksa za obaveznu posebnu naknadu za okoliš iznosi 21,55 kuna, što znači da stanici za tehnički pregled plaćate porez od 35,9 posto. To je, dakle, najskuplja taksa u državi!
Za većinu vlasnika vozila nema goreg od grča koji nastaje kad dođe vrijeme registracije.
Prvo poludiš što živiš u jednoj od rijetkih država EU koja je propisala da čak i vozilo netom kupljeno u salonu mora proći tehnički pregled, za razliku od Slovenaca koji su tog tereta oslobođeni prve četiri godine.
Potom poludiš što na tehnički obavezno moraš svakih 365 dana, dok tvoji prijatelji iz Njemačke za isto vozilo ovu obvezu izvršavaju svake dvije godine.
A onda te, povrh svega, u Stanici za tehnički pregled dokrajči cjenik okačen o neku kukicu na zidu.
Popis naknada dulji je, okrutniji i krvoločniji od Tolstojeva “Rata i mira”.
Posebne za redovni, posebne za izvanredni tehnički pregled.
Postoji i preventivni.
A postoje, bogami, i administrativne takse kojima vam sve to još dodatno oporezuju.
Najšokantnija među njima odnosi se na naplatu “posebne naknade za okoliš”.
“Naknada za okoliš vam je 60 kuna, a s administrativnim taksama to će sve skupa biti 81,55 kuna”, pojašnjava gospođa u stanici.
“Kako molim?”, u šoku progovaram, ali djelatnica Stanice niti da bi trepnula.
“Tako je, gospođo, posebna naknada za okoliš je 60 kuna, a da bismo vam je naplatili, za to ćemo vam još dodatno uzeti 21,55 kuna”, smireno progovara.
Neću samo tako odustati pa joj spominjem Poštu ili Tiskov kiosk.
“Tamo ću ja to platiti za samo pet kuna, dajte mi neku uplatnicu i broj računa...”, ponosna sam što sam se dosjetila, ali moja me sugovornica brzo spušta na zemlju.
“E nećete, gospođo. Administrativnu taksu za posebnu naknadu za okoliš možete platiti isključivo i jedino u stanici za tehnički pregled pa vi kako želite...”, smireno mi pojašnjava pa rukom mahne sljedećem nesretniku u redu da se približi pultu kako bi ga ogulila do kože.
U glavi sve lijepo preračunavam: posebna naknada za okoliš u mojem slučaju iznosi 60 kuna, a ako je administrativna taksa zacementirana na fiksnih 21,55, onda stanici za tehnički pregled plaćam porez od 35,9 posto, što je, bez mnogo razmišljanja, najskuplja taksa u državi.
Odgovor tražim u Fondu za zaštitu okoliša kojem se na račun slijeva novac od posebne naknade za okoliš, ali ne i novac od administrativnih taksi koji ostaje - pazite sad ovo - stanicama za tehnički pregled.
“Zakonom o Fondu donesenom 2003. godine propisano je da naplatu posebne naknade za okoliš obavljaju pravne osobe ovlaštene za registraciju vozila, odnosno tehničku ispravnost vozila. Istu naknadu propisuje i donosi MUP, a naš Fond ne zadržava prihod od te administrativne takse”, stoji u službenom odgovoru Fonda.
Da stvar bude još ironičnija, iz Fonda pojašnjavaju kako je “cilj zakonodavca bio olakšati, pojednostaviti i ubrzati proceduru izvršenja zakonskih obveza s obzirom da vlasnici vozila na ovaj način naknadu podmiruju odmah prilikom registracije, na jednome mjestu”.
I zbilja su je olakšali, najviše stanicama za tehnički pregled koje dekretom naplaćuju naknadu za okoliš, a onda još jednim dekretom tu istu uslugu oporezuju iznosom koji u nekim slučajevima zna biti čak i veći od same naknade za okoliš.
Pokušala sam od nekoliko voditelja stanica za tehnički pregled dobiti informaciju što u njihovoj usluzi vrijedi 17,45 kuna s PDV-om, ali bezuspješno.
Objašnjenje su mi ponudili u Centru za vozila Hrvatske u kojem kažu kako iza naplate 21,55 kuna stoji konkretni posao.
“Da biste platili naknadu za okoliš, djelatnik stanice mora izračunati koliko ta naknada iznosi za svako pojedino vozilo. To znači da prvo mora utvrditi stanje kilometara, napisati rješenje, isprintati rješenje, pohraniti ga u evidenciju te potom sve to naplatiti. Ništa od toga nije moguće bez zaposlenog čovjeka, a njegov rad košta”, doznajem u Centru u kojem kažu da nemaju ništa protiv da se zakonski omogući plaćanje ove usluge u pošti, ali da će stanice za tehnički pregled i u tom slučaju opet morati naplatiti uslugu izdavanja rješenja o posebnoj naknadi za okoliš.
Bilo kako bilo, s obzirom na to da je u Hrvatskoj registrirano 1,9 milijuna vozila, samo od ove naknade stanicama godišnje ostaje 40,9 milijuna kuna.
Kad u MUP-u pitate kako su došli do tih 21,55 kuna, svi sliježu ramenima.
“Moguće da je to bilo u moje doba, ali ja se toga ne sjećam... Stvarno taksa iznosi toliko? Pa to je šokantno...”, kaže mi jedan bivši ministar unutarnjih poslova, ali se brzo umiri sjetivši se da prima saborsku mirovinu.
Šteta što ni na vidiku nema ministra koji bi se ovaj cjenik - usudio izmijeniti.