Ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati osigurninu u visini imovinske štete koju je pretrpio na osobnom vozilu u vlasništvu tužitelja, koje vozilo je na dan 26. srpnja 2011., kada se dogodio osigurani slučaj (oštećenje navedenog vozila u prometnoj nesreći), bilo osigurano po polici kasko osiguranja motornog vozila kod tuženika, a na kojem osobnom vozilu je nastala totalna šteta te da mu isplati naknadu troškova prijevoza osobnog vozila, a sve iz osnova ugovora o kasko osiguranju. Prema navodima tužbe prometna nesreća se dogodila kada je tužitelj svojim vozilom, izbjegavajući direktni sudar s drugim vozilom (teškim teretnim vozilom za izvlačenje drveta, koje je zauzimalo gotovo cijelu širinu ceste), skrenuo u desno na rub ceste, koji se odronio te je vozilom sletio izvan ceste u korito rijeke V.
Između stranaka nije sporna činjenica da je predmetno osobno vozilo vlasništvo tužitelja bilo osigurano policom automobilskog kaska na dan 26. srpnja 2011., kod tuženika kao osiguratelja.
Tuženik je osporavao osnovanost zahtjeva prigovorima kojima osporava nastanak osiguranog slučaja, svoju odgovornost, osnov i visinu zahtjeva, u bitnome tvrdeći da tužitelj nije postupio sukladno ugovornim odredbama, konkretno čl. 6. st. 2. toč. 3. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, sastavni dio predmetne police (dalje u tekstu: Uvjeti), jer nije nakon što se dogodila prometna nesreća njen nastanak prijavio nadležnoj policijskoj postaji.
Tuženik prigovara da tužitelj nije neposredno nakon prometne nesreće osigurao ispitivanje svoje alkoholiziranost, a što sukladno čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta predstavlja razlog za gubitak prava iz osiguranja.
Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je po policajcima PP V. 26. srpnja 2011. obavljen uviđaj u svezi predmetne prometne nesreće s početkom u 13,55 sati, a o kojoj prometnoj nesreći su policajci koji su obavili uviđaj bili obaviješteni 26. srpnja 2011. u 12,00 sati,
- da je tužitelj policajcima za uviđaja iskazao da se prometna nesreća dogodila 26. srpnja 2011. u 7 sati,
- da je tužitelj u svom stranačkom iskazu danom u ovom postupku naveo da se prometna nesreća dogodila 26. srpnja 2011. u 8,10 sati,
- da je tužitelj 26. srpnja 2011. u 14,05 sati alkotestiran po policiji kada mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,21 promila,
- da je 29. srpnja 2011. tužitelj platio 2.786,00 kn za troškove prijevoza vozila,
- da je tuženik sačinio izvid štete na predmetnom automobilu i da je utvrđen nastanak totalne štete,
- da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 102.769,82 kn,
- da je tužitelj podnio zahtjev tuženiku za isplatom osigurnine za nastalu štetu po osnovi predmetne police kasko osiguranja, primitak kojeg je tuženik potvrdio dopisom od 29. srpnja 2011., a koji je zahtjev odbio.
Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u bitnome s obrazloženjem da tužitelj kao osiguranik (jer je vlasnik vozila) nije ispunio obvezu da u roku od 24 sata po spoznaji osobno obavijesti nadležnu policijsku postaju i osiguratelja o nastanku osiguranog slučaja sukladno čl. 6. st. 2. toč. 3. Uvjeta, te da nije neposredno nakon prometne nesreće osigurao ispitivanje svoje alkoholiziranosti sukladno čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta (pri čemu prvostupanjski sud u presudi pogrešno navodi da se radi o odredbi čl. 21. st. 2. toč. a Uvjeta), radi čega kao osiguranik gubi prava iz osiguranja.
U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je da li je tuženik dužan isplatiti tužitelju zahtijevani iznos osigurnine za nastalu totalnu štetu na predmetnom vozilu tužitelja i troškove prijevoza vozila ili je tužitelj izgubio pravo iz kasko osiguranja.
U čl. 6. st. 2. toč. 3. Uvjeta nigdje nije izrijekom navedeno da osiguranik osobno mora kod ostvarenja rizika prometne nesreće štetu prijaviti nadležnoj policijskoj postaji u roku od 24 sata, niti je propisana zabrana da to učini posredstvom neke druge osobe, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je po nastanku osiguranog slučaja, istoga dana, a u 12 sati obaviještena nadležna PP V. o predmetnoj prometnoj nesreći (policajci koje PP su nakon toga i izvršili uviđaj, o čemu je i sastavljena službena bilješka po policajcima te izdana potvrda o izvršenom uviđaju saobraćajne nezgode od 26. srpnja 2011.), to je bez svake sumnje nastanak osiguranog slučaja i štete prijavljen nadležnoj policijskoj postaji unutar navedenog roka od 24 sata pa stoga zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj kao osiguranik nije ispunio obvezu da u roku od 24 sata po spoznaji obavijesti nadležnu policijsku postaju o nastanku osiguranog slučaja sukladno čl. 6. st. 2. toč. 3. Uvjeta nije pravilan, a pravilnost kojeg zaključka osnovano osporava žalitelj. Pri ovome po ocjeni ovog suda da li se prometna nesreća dogodila u 7,00 ili 8,10 sati nije od odlučnog značaja.
Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj kao osiguranik nije ispunio ugovorenu obvezu da u roku od 24 sata po spoznaji obavijesti osiguratelja o nastanku osiguranog slučaja i šteti sukladno čl. 6. st. 2. toč. 3. Uvjeta jer tužitelj to nije dokazao, naime prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na izvedenim dokazima proizlazi da je tužitelju tuženik kao osiguratelj 29. srpnja 2011. potvrdio prijem prijave nastanka predmetnog osiguranog slučaja, međutim to nije dokaz da je prijava izvršena u roku od 24 sata od nastanka osiguranog slučaja 26. srpnja 2011., dakle 27. srpnja 2011., a druge dokaze radi utvrđenja te činjenice tužitelj nije predložio.
Međutim, naprijed navedeno, a suprotno pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, nema nikakvog pravno odlučnog značaja na obvezu tuženika kao osiguratelja na isplatu osigurnine i troškova, a to zato što propust osiguranika da osigurani slučaj kod ostvarenja rizika prometne nesreće u roku od 24 sata po spoznaji prijavi osiguratelju nema za posljedicu gubitak prava iz osiguranja sukladno čl. 21. Uvjeta niti je to razlog isključenja obveze osiguratelja isplatiti osigurninu i troškove sukladno čl. 20. Uvjeta, već navedeno za posljedicu ima obvezu naknade štete koja bi osiguratelju zbog toga bila prouzročena, a sukladno čl. 6. st. 4. Uvjeta (ovdje valja dodati da se sve navedeno odnosi i za slučaj ne prijavljivanja osiguranog slučaja, odnosno štete nadležnoj policijskoj postaji kod ostvarenja rizika prometne nesreće).
Prvostupanjski sud je pogrešno iz činjenice da je tužitelj 26. srpnja 2011. u 14,05 sati alkotestiran po policiji kada mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,21 promila, zaključio da tužitelj nije osigurao ispitivanje svoje alkoholiziranosti sukladno čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta, jer je obzirom na utvrđene okolnosti slučaja u pogledu vremena nastanka prometne nesreće (7,00 ili 8,10 sati, pri čemu nije pravno odlučno o kojem se točno vremenu radilo), vremena kada je policija o tome obaviještena (12 sati), vremena dolaska policije radi uviđaja oko 13,55 sati te alkotestirala tužitelja u 14,05 sati, tužitelj po ocjeni ovog suda ispunio ugovorenu obvezu svog alkotestiranja po nastanku prometne nesreće, pri čemu nije utvrđeno da je pod utjecajem alkohola u koncentraciji koja dovodi do gubitka prava iz osiguranja, a tuženik nije ničim dokazao da bi tužitelj u vrijeme nastanka prometne nesreće (bilo u 7,00 sati, bilo u 8,10 sati) bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji (količini) koja bi dovodila do gubitka prava iz osiguranja sukladno čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta.
Međutim, i neovisno o naprijed navedenom, obzirom da se radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava, na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, valja navesti da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda izraženo u svezi primjene odredbe čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta, prema kojoj odredbi osiguranik gubi prava iz osiguranja, ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje.
Naime, prvostupanjski sud je u primjeni naprijed navedene odredbe Uvjeta, a u okolnostima konkretnog slučaja, propustio pravilno primijeniti odredbe čl. 296. i čl. 942. ZOO.
Prema pravnom shvaćanju i ocjeni ovog suda odredba čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta je ništetna, jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja kao suugovaratelja, odnosno ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora (a koju svrhu sklopljenog ugovora prvostupanjski sud i obrazlaže u pobijanoj odluci). Zato se radi o odredbi Uvjeta ugovora koja je u suprotnosti s čl. 942. ZOO, jer predviđa gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza (takvo pravno stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, pa tako npr. Rev-551/2010-2 od 19. siječnja 2011., Rev-405/2010-2 od 24. studenog 2010. i Rev-1067/2004-2 od 16. studenog 2005.)
Radi navedenog, temeljem naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, a otklanjajući primjenu odredbe čl. 21. st. 1. toč. 2.a Uvjeta sve i da tužitelj nije neposredno nakon prometne nesreće osigurao ispitivanje svoje alkoholiziranost, ovaj sud smatra da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju osigurninu u visini imovinske štete koju je pretrpio 26. srpnja 2011. kada je na njegovom automobilu nastala totalna šteta, i to u iznosu od 102.769,82 kn, jer se dogodio osigurani slučaj prometne nesreće, kao i troškove prijevoza vozila (visina kojih troškova tijekom prvostupanjskog postupka nije niti bila sporna) u iznosu od 2.786,00 kn, a na temelju čl. 943. st. 1. ZOO, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 1. kolovoza 2011. do isplate te su dosuđene u granicama zahtjeva, a na temelju čl. 943. st. 4. ZOO jer je nedvojbeno da je tuženik kao osiguratelj obavijest o osiguranom slučaju primio prije 1. kolovoza 2011., te da nije ispunio svoju obvezu u rokovima iz čl. 943. st. 1. i 2. ZOO.
Žs u Sisku, Gž-2065/2013-4 od 23. veljače 2017. godine.