Kraj kalendarske godine je blizu. I kraj treće godine od stvarno započete liberalizacije tržišta obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Trenutno stanje – prema izjavama odgovornih u osigurateljnoj djelatnosti – je takvo da „vapi za promjenama“. Čitaj: za povećanjem premija obveznog osiguranja AO. Pad premije je – kažu – nepodnošljiv. Ovo unatoč činjenici da je hrvatsko osiguranje u
„malom zlatnom dobu osiguranja“ (izjava čelnog čovjeka krovne organizacije na Danima hrvatskog osiguranja, Opatija XI/2017)
Valjda se to zlato odnosi na druge vrste osiguranja (u listopadu 2017. u odnosu na listopad 2016. neživot raste za 4,44%, AO 0,04 %.) Obvezno AO osiguranje ostaje tako crna ovca osiguranja: mala premija, velike štete , ali se bez njega ne može (prosječno AO u strukturi premije neživotnih osiguranja sudjeluje s 33,69%, kod nekih osiguratelja 60 – 80%). Unatoč činjenici da je kombinirana kvota nešto ispod 90% (podatak, gore citirani DHO). Istina je da je u zadnje tri godine premija AO gotovo prepolovljena. Pa kako je onda osigurateljima uspjelo uz tako pro/palu premiju zadržati kombiniranu kvotu na relativno zadovoljavajućoj razini? Štedjeli smo, smanjili troškove, prelijevali iz drugih vrsta osiguranja, kažu. Naravno, i iskazivali vrlo visoke pozitivne financijske rezultate (a to znači i dividende za svoje dioničare). Ako bismo o tome pitali oštećene (kako sugerira naš čitatelj N.P.) čuli bismo da je to ostvareno preko njihovih leđa, umanjivanjem prava na pravičnu i potpunu naknadu, otezanjem s isplatama, upućivanjem na dugotrajne sudske parnice... Ako je to istina, onda liberalizacija nije donijela ništa dobroga ni onima u čiju korist je uvedena obveza sklapanja ugovora o osiguranju - oštećenicima. Ukratko, u javnosti se stvara atmosfera u kojoj se čini sasvim prihvatljivom ideja o potrebi povećanja premije AO.
Samo – kako to izvesti?
Nema više (ni prešutnog) dogovora između sudionika na tržištu; nema više ni HANFE koja bi rekla da li i koliko povećati premiju. Ocjena je na pojedinim osigurateljima. Ali – neki od njih potiho priznaju da im je i ovaj nivo premije zadovoljavajući i da na njemu ostvaruju profit. Drugim riječima, nisu baš skloni povećati premiju. Bar ne prvi. Čeka se tko će biti taj prvi koji će reći: povećavamo premiju, rizik je veći od sadašnje premije. Ostali će ga zasigurno slijediti. Možda ne odmah, jer u tom intervalu, makar i kraćem, vide šansu za podebljanjem svoga portfelja. A priključiti se trendu mogu i kasnije. Naravno da je veliko pitanje i da li bi povećanje premije poboljšalo položaj oštećenih. Da li veća premija znači i bolji servis, bržu naknadu, izbjegavanje sporova...Čekamo, dakle, hoće li se pojaviti hrabri osiguratelj s porukom „Skuplji smo od drugih, ali smo i bolji“.