Darko Cesar: Osiguravatelji bi mogli pokriti dio minusa u hrvatskom zdravstvu

Ova je godina osiguravateljima donijela nekoliko “potresa”. Novi Zakon o osiguranju, u čijoj izradi nisu imali priliku aktivno sudjelovati, zatekao ih je uvjetima i napregnutim rokovima. Problem je dodatno pojačan kašnjenjem pravilnika, a nakon što je bivši predsjednik strukovne udruge ostao bez licencije uslijedio je (re)izbor svih funkcija. Tako je Darko Cesar, izvorno predsjednik uprave Merkur osiguranja, u ožujku dobio povjerenje da predsjeda Udruženjem osiguravatelja pri HGK-a, koje se prethodnih godina više bavilo marginalnim inicijativama nego strukom pa se pred novoizabranim tijelima našao dug popis obveza. Optimizaciju komunikacije s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskog tržišta (Hanfa) na izradi i adaptaciji pravilnika, kako bi što bezbolnije svladali obveze, izabrali su u udruženju za ovogodišnju primarnu zadaću, kazuje Cesar.

Iz više sektora, koje Hanfa nadzire od ove godine, uglavnom se čuje nezadovoljstvo. Je li tome razlog (ne)očekivano discipliniranje tržišta, kakva su iskustva osiguravatelja?
- Stručnjaci iz nekoliko društava bili su angažirani dati komentare tijekom izrade prvih pravilnika. Na startu smo postigli određeni vid suradnje s Hanfom. Htjeli smo intenzivirati komunikaciju, no ona je više slabila nego jačala. Iz Hanfe su se opravdavali poslovima vezanim uz organizacijski ustroj. Mi smo u ovom razdoblju uspjeli aktivirati i motivirati niz stručnjaka koji volonterski rade u odborima. Pripremamo se izvijestiti i Hanfu i Ministarstvo financija o konkretnom viđenju aktualnih problema u djelatnosti osiguranja, uz sugestije kako bi se problematične situacije mogle kvalitetno riješiti.


Zakon o osiguranju do kraja godine uvjetuje mnoge obveze, koje situacije osiguravatelji ocjenjuju posebno kritičnim?
- Ima više područja, od dokapitalizacije do statutarnih rješenja, solventnosti, primjene međunarodnih računovodstvenih standarda u financijama itd. Neke od tih tema traže goleme promjene do kraja ove godine, a znanje i iskustvo vezano uz to nedovoljno je.


Što je s prigovorima da zakonodavac do kraja godine uvjetuje i preregistraciju društava za isključivo obavljanje životnih, odnosno neživotnih osiguranja?
- Ako je društvo bilo kompozitno, može to i dalje ostati i baviti se svim vrstama osiguranja. No neke druge teme traže žurno pojašnjenje, među njima je i dokapitalizacija. Nejasno je može li se društvo dokapitalizirati iz internih sredstava ili mora biti “svježeg” novca. Od 22 društva zasad su tek 2-3 sazvala skupštinu i odradila dokapitalizaciju.

Koje su konzekvence ako netko ne uspije ispuniti taj uvjet?
- U udruženju očekujemo da će svi pravodobno riješiti obvezu. Činjenica je da ima dosta otvorenih stavki koje treba riješiti da bi praksa tekla bezbolnije i Hanfa tu mora biti ažurnija. Recimo, kod životnih osiguranja. U poslovima zastupanja ne smije se raditi za dva društva u prodaji životnih osiguranja jer se svi životni produkti smatraju konkurentnima. Također, Udruženje banaka zalaže se da banka ne smije uvjetovati određenu osiguravateljnu kuću.


Kraj godine donosi i obvezu stjecanja licence za posrednike u osiguranju. Ljetos se čulo dosta negodovanja o kratkom roku, lošoj organizaciji testiranja i visokoj cijeni.
- Interes ljudi je velik i to bi trebalo nastojati riješiti ne tako naglo i brzo jer i to je jedan proces gdje ljudi trebaju shvatiti sve prednosti licenciranja. Ocjenjujemo da rok treba produljiti, organizirati edukaciju i iz svega napraviti jedan kontinuitet bitan za daljnji razvoj industrije osiguranja u cjelini. Istodobno se otvara i pitanje mora li netko unaprijed investirati u licenciju iako još nije na čistu hoće li se baviti tim poslom. Trebalo bi dopustiti probni rok u kojemu bi pojedinac iskušao je li to doista njegov izbor, a to međuvrijeme riješiti ograničavanjem opsega rada, kako je to riješeno u mnogim zemljama EU.


Broj osiguravajućih društava smanjivao se uglavnom preuzimanjem. Addenda je usamljeni slučaj odlaska u stečaj, dok je u Srbiji Narodna banka ugasila više od 20 društava.
- Godinama na tržištu naših susjeda nadzor i kontrola kvalitete definitivno su bili lošiji i na organizacijskom i na zakonodavnom prostoru, što je otvaralo mogućnost manipulacija. Dijelom zbog bolje uređene zakonske regulative, a dijelom i zbog poslovne prakse koju su donijeli strani vlasnici, hrvatski su osiguravatelji opstali i stasali bez afera i bankrota.


Kako komentirate tvrdnje da kroz niske pričuve i visoka reosiguranja, u pravilu na matičnim adresama, strani osiguravatelji zapravo izvlače novac s hrvatskog tržišta?
- Kao teorija to je možda i moguće. No ako u praksi ima pojava takve naravi a da nisu u skladu s propisima, one su lako rješive. Postoje institucije koje te situacije mogu uočiti te ih jednostavno i učinkovito razriješiti. Činjenica je da prvih godina poslovanja zbog viših rizika novo društvo mora imati jače reosiguranje.

Najave da će ulaskom Hrvatske u EU ovdašnje tržište zapljusnuti dolazak brojnih novih osiguravatelja, ne stoje baš na realnim temeljima. Slovenci su također strahovali, no nije se dogodilo ništa bitno. I oni i mi premala smo tržišta za dodatne velike igrače. Tu je realnija slika kupnja nekog društva nego osnivanje novog. Međutim, ne treba dizati paniku. U Austriji je, primjerice, aktivno 70 osiguravatelja, u Hrvatskoj 22. Bitnije je ustrajati da se kvalitetno postave zakoni uz, naravno, aktivnu ulogu struke.