Šteta je nastala isključivom radnjom oštećenika koji se u 01.00 sati ujutro kretao autocestom uz lijevi rub kolnika leđima okrenut smjeru kretanja vozila kada je u njegovu desnu ispruženu ruku udarilo vozilo, jer vozač nije mogao predvidjeti kretanje pješaka noću na autocesti.
"Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da se nezgoda dogodila dana 12. studenoga 1995. u 01, 00 sati ujutro na 18. km autoceste Z.-G., te da se tužitelj kao pješak kretao uz lijevi rub zapadnog kolnika kada je u njegovu desnu ispruženu ruku udarilo vozilo osiguranika tužene i to prednjim vjetrobranskim staklom. Vozilo štetnika se kretalo brzinom od 130,00 km/h (temporat) sa upaljenim dugim svjetlima i u trenutku naleta na tužitelja je preticao drugo vozilo (na desnoj prometnoj traci) vozeći po lijevom prometnom traku 20 sekundi. Također je utvrđeno da je osiguranik tužene nije mogao predvidjeti «ispruženu ruku pješaka na 18. km autoceste, u čijoj blizini nema naseljenog mjesta, niti zaustavljenog vozila, što bi upućivalo na mogućnost kretanja pješaka. Sud prvog stupnja je pošao od toga da je autocesta javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila (čl. 4. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, «NN» br. 84/92, dalje ZSPC), odnosno da se istom ne smiju kretati pješaci (čl. 113. st. 1. ZSPC), te je pravilno zaključio da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika, koju imalac opasne stvari nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 177. st. 2. ZOO). Žalitelj svojim navodima (o dometu vidljivosti svjetala vozila, te faktora umora vozača) nije doveo u sumnju utvrđenje suda o tome da osiguranik tuženika nije vidio odnosno mogao vidjeti tužitelja. Upravo suprotno žalbeni navodi (da je tužitelj teško bolesnoj osoba s kojom sa smanjenom mogućnošću rasuđivanja) potvrdio pravilnost odluke suda o njegovom protupravnom kretanju, što svakako nije okolnost s kojom je vozač u konkretnom slučaju trebao tijekom vožnje računati. Vozač je dužan prilagoditi vožnju prometnim uvjetima i predvidivim okolnostima i to onima koje su uobičajene u redovitim životnim prilikama, a ponašanje oštećenika, koji se noću kretao autocestom okrenut leđima pravcu kretanja vozila i sa ispruženom desnom rukom, svakako nije situacija za koju se od vozača može zahtijevati da ju predvidi ili očekuje."
Žs u Zagrebu, Gžn-927/2002-2 od 29. lipnja 2004. godine.