U okolnostima konkretnog slučaja na primjerenost utvrđene naknade nematerijalne štete zbog smanjenja životnih aktivnosti ne mora biti od utjecaja činjenica što nije uzeta u obzir naknada za tjelesno oštećenje koju bi oštećeni mogao ostvariti po osnovi invalidskog osiguranja.
"Sporna je visina štete koju potražuje tužitelj zbog posljedica zadobivenih povreda u prometnoj nesreći. U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio krvni podljev vjeđa i orbita obostrano enukleaciju lijevog oka, kontuziju desnog oka uz oštećenje desnog vidnog živca, potres mozga, natučenje čeone regije glave, prijelom čeone kosti s utisnućem kostiju, razderotinu s nagnječenjem čela i nosa, prijelom nosnih kostiju, prijelom obje jagodične kosti, prijelom stjenke oba maksimalna sinusa, prijelom stražnje i unutarnje stjenke očnih dupli, povredu mozga, - da je bolnički liječen uz operativne zahvate,
- da je posljedica zadobivenih povreda invaliditet od 100%,
- da postoji naruženost jakog stupnja zbog ozljeda glave, tako da je izgled tužitelja izmijenjen,
- da je tužitelj trpio jake fizičke bolove 8 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg 3 mjeseca, povremene bolove da i dalje osjeća,
- da je primarni strah bio kratkotrajan, a sekundarni jačeg intenziteta da je trajao 2 dana, srednjeg 10 dana i manjeg 3 mjeseca i da povremeno osjeća strah kad sudjeluje u prometu,
- da je izgubio na ime zarade 42.939,37 kn,
- da je tužitelju do 10. ožujka 2003. godine trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od 1226 sati, a ubuduće da mu tuđa pomoć i njega treba jedan sat dnevno.
Na tako utvrđeno činjenično stanje nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 990.000,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove 50.000,00 kn, za pretrpljeni strah 40.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 750.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti 150.000,00 kn), te na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade 42.939,37 kn i za tuđu pomoć i njegu 12.260,00 kn, te renta na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 300,00 kn mjesečno (čl. 200. i 195. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91 i dr. – dalje ZOO). Naime, kada se ima na umu brojnost i težina povreda, neugodnosti vezane uz liječenje, te intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a kod pretrpljenog straha posebno i objektivan razlog za strah zbog mogućnosti gubitka vida, jer je jedno oko izgubljeno, a drugo oštećeno, a kod naruženosti da je naruženost na najistaknutijem dijelu tijela – glavi, takva da je dovela do izmjene izgleda tužitelja, te kod pravične naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, da je posljedica povreda 100% invaliditet tužitelja, a kod svega naprijed navedenog da je tužitelj ovakve povrede zadobio kao mlad čovjek od 29 godina u naponu snage i po ocjeni ovog suda tužitelju je priznata primjerena pravična naknada iz svih vidova nematerijalne štete. Inače ovdje sveukupnost povreda te posljedica tih povreda posebno vodeći računa da se radi o mladom čovjeku koji je teško hendikepiran zbog posljedica traume koju je doživio ukazuje da bi i u svojoj ukupnosti bila primjerena pravična naknada neimovinske štete u iznosu od 990.000,00 kn koji je tužitelju i dosuđen. Kod naknade štete – satisfakcije za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti reći je sve kada bi se uzela i naknada za tjelesno oštećenje koju bi tužitelj mogao ostvariti po propisima o mirovinskom osiguranju priznat iznos iz tog vida štete od 750.000,00 kn bi bio primjeren, imajući na umu sve okolnosti slučaja posebno koliko takvo smanjenje životne aktivnosti pogađa tužitelja kao mladu osobu kojoj je mnogo toga uskraćeno što inače rade i mogu raditi njegovi vršnjaci. Isto tako i priznati iznos na ime satisfakcije za duševne bolove zbog naruženosti s obzirom na takav stupanja naruženosti glave i baš da je potpuno promijenjen izgled tužitelja ovdje iznimno ukazuje da je dosuđeni iznos primjeren. Naknada materijalne štete je pak pravilno dosuđena imajući podatke o izgubljenoj zaradi, te utvrđenje koliko je tuđa pomoć i njega tužitelju potrebna, kao i cijenu pružanja te pomoći. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu tuženik samo paušalno tvrdi da bi naknada tužitelja pripadala po odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakonu o socijalnoj skrbi. Prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine”, broj 94/01, a tako i prema odredbama ranije važećeg Zakona o zdravstvenom osiguranju - “Narodne novine”, broj 1/97 – pročišćeni tekst) ne pripada osobe kojima treba tuđa pomoć i njega naknada za tu pomoć i njegu. Naknada za tuđu pomoć i njegu predviđena je Zakonom o socijalnoj skrbi (“Narodne novine”, broj 73/97, 27/01, 59/01, 82/01 i 103/03). Tako se prema odredbi čl. 43. tog Zakona doplatak za pomoć i njegu se može odobriti nekoj osobi ako pomoć ne može ostvariti po drugoj osnovi, a ovdje tužitelj doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po drugoj osnovi i baš od tuženika kao osiguravatelja osiguranja od odgovornosti. Stoga neosnovano tuženik tvrdi da treba naknadu za tuđu pomoć i njegu na koju tužitelj ima pravo uračunati tužitelju, kod određivanja naknade iz tog vida štete, jer kako je rečeno na tu naknadu tužitelj nema pravo od nekog trećeg.
VSRH, Rev-833/2005-2 od 23. ožujka 2006. godine.