Dospijeće tražbine naknade štete s naslova troškova tuđe pomoći u obradi poljoprivrednog imanja, treba cijeniti s obzirom na sezonsko obavljanje tih radova.
"Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da mu naknadi štetu koja mu je nastala time što je zbog ozljede, koju je kao radnik tuženika zadobio kada je obavljao radne zadatke, nije u stanju obavljati poslove u poljoprivredi, koja je obavljao do ozljede kao dopunsko zanimanje, iz kojeg razloga je, a da bi obradio poljoprivredno imanje, morao angažirati treće osobe za obradu imanja.
Nižestupanjski sudovi djelomično su prihvatili tužbeni zahtjev, kako je uvodno navedeno, nakon što su u postupku utvrdili: da je tužitelj kao radnik tuženika, obavljajući radne zadatke dana 19. siječnja 1983. doživio radnu nezgodu, za koju je odgovoran tuženik, u kojoj nezgodi je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih više nije trajno sposoban obavljati bilo kakve teže fizičke poslove. Nižestupanjski sudovi su, naime, ocijenili da prigovor zastare nije osnovan, jer da je tužba za naknadu štete nastale zbog nemogućnosti obrade poljoprivrednog imanja, podnesena u okviru zastarnog roka (čl. 376. ZOO).
S razlogom se, prema prosudbi revizijskog suda, u reviziji prigovara i pravilnosti primjene materijalnog prava kada je tužitelju za razdoblje od početka 1995. do kraja 2002. dosuđena naknada iz navedenog osnova za svaki mjesec sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Ovo stoga, jer je riječ o nastalim troškovima vezanim za nemogućnost obrade poljoprivrednog imanja, a općepoznato je da su radovi u poljoprivredi sezonske naravi, pa i nastali troškovi za obradu imanja (rezidba, oranje i branje) ne mogu biti podjednako za svaki mjesec u godini, a time i dospijeće kamata na pojedine dosuđene mjesečne iznose čl. 195. Zakona o obveznim odnosima – NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01)."
Revr-287/2007-2 od 11. srpnja 2007. godine.