Županijska uprava za ceste odgovorna je za štetu kad je iskliznuće automobila s kolnika posljedica stanja kolnika (mjestimična poledica na oštećenjima kolnika).
"Predmet spora je zahtjev tužitelja N. Š. da mu tuženik naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio u prometnoj nezgodi dana 26. siječnja 2002. do koje došlo uslijed izlijetanja automobila, kojim je upravljao, s kolnika na cesti između mjesta Drnja i Sigetca. Tužitelj M. Š. i tužiteljica Đ. Š., roditelji N. Š., traže naknadu nematerijalne štete za duševne boli koju trpe zbog izuzetno teškog invaliditeta sina, kod kojeg je utvrđeno 100% tjelesno oštećenje – potpuna oduzetost donjih ekstremiteta i trajna vezanost za kolica.
Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 72/91, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05), tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik nije dokazao da je postupao u navedenim okolnostima onako kako je trebalo, jer je utvrđeno da bi tužitelj N. Š. bez poteškoća prošao zavoj brzinom kojom se kretao (75 km/h, a ograničenje brzine je bilo na 80 km/h) pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, ali je naišao na mjestimično zaleđen kolnik uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila, pa tuženik neosnovano prigovara da je ovaj tužitelj pridonio nastanku štete. Utvrđeno je također da na zavoju kroz koji je prošao N. Š. svojim vozilom neposredno prije nezgode postoje oštećenja u vidu ulegnuća i pukotina asfaltnog sloja, a sudovi nižeg stupnja prihvaćaju mišljenje vještaka da je u tim ulegnućima moglo doći do zadržavanja vode i do njezinog smrzavanja u uvjetima niskih temperatura. Neodlučno je stoga to što je tuženik (odnosno Poduzeće d.d. V.) vršio pregled cesta i što je bilo organizirano dežurstvo, jer je utvrđeno da je uzrok klizanja automobila i slijetanja s ceste mjestimično zaleđen kolnik, a mišljenje vještaka koje prihvaćaju sudovi nižeg stupnja da je na pojedinim mjestima na kojima postoje oštećenja i uleknuća kolnika moglo doći do zadržavanja vode i njezinog smrzavanja zaista je logično, bez obzira na to što je minimalna temperatura bila 2°C. Uostalom, utvrđeno je da je bilo mjestimične poledice, pa nije odlučno kakva je bila prognoza za taj dan i je li tuženik prema svom operativnom planu imao obvezu posipavati kolnik ili nije.
U smislu odredbe čl. 58. Zakona o javnim cestama («Narodne novine» br. 100/96, 76/98, 27/01, 117/01. i 65/02), koji je tada bio na snazi, tuženik je bio dužan osigurati neometan i siguran promet na javnoj cesti, obavještavati javnost o stanju na javnoj cesti i načinu odvijanja prometa te poduzimati mjere za očuvanje i zaštitu okoliša.
Neovisno od radova na održavanju cesta koji se moraju poduzeti u zimskim uvjetima u smislu odredbi čl. 68. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta («Narodne novine» broj 25/98. i 162/98), postoji i obveza redovnog održavanja cesta, a to u smislu odredbi čl. 24., 25. i 26. toga Pravilnika podrazumijeva sve radove na čišćenju površina i otklanjanju oštećenja ceste. Redovno održavanje obuhvaća, između ostalog, popravke lokalnih oštećenja kolnika (udarnih jama, pojedinačnih i mrežastih pukotina, uzdužnih i poprečnih denivelacija, omekšanog asfaltnog zastora, zaglađenih površina zastora, oštećenih rubova i razdjelnica betonskog kolnika), hitne popravke i intervencije u svrhu osiguranja odvijanja prometa te osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima.
Budući je utvrđeno da je uzrok prometne nezgode mjestimična poledica na kolniku i to na oštećenim mjestima, uleknućima u kojima se zadržala voda i pretvorila u led, ovaj sud prihvaća zaključak sudova nižeg stupnja da je tuženik u osnovi odgovoran za štetu: Pritom treba reći da tuženik ne osporava svoju pasivnu legitimaciju nego tvrdi da nije kriv za nastalu štetu te da je i tužitelj N. Š. pridonio nastanku štete. Ovi navodi ne mogu se prihvatiti jer su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, tj. da je uzrok prometne nezgode (iskliznuće automobila s kolnika) isključivo stanje kolnika, a da tužitelj N. Š. nije postupio suprotno propisima o sigurnosti prometa na cestama".
VSRH, Rev-713/2007-2 od 3. listopada 2007. godine.