Ocijenjeno je u okolnostima konkretnog slučaja da naknada štete zbog smrti bliske osobe u vezi s nestankom te osobe nakon privođenja u policijsku postaju, počinje teći od pravomoćnosti rješenja o proglašenju te osobe umrlom.
"Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete vezano za nestanak njihova supruga i oca M. S., koji je od strane djelatnika policije priveden u Policijsku postaju. odakle se nikad nije vratio.
Naime, zahtjev za naknadu štete tužitelji temelje na činjenici nestanka njihova supruga i oca M. S., a što je u konačnici rezultiralo njegovim proglašenjem za umrlog.
Stoga se o početku tijeka zastarnog roka može se govoriti tek od pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u O. poslovni broj R1-xx/yy od 26 ožujka 1998. kojim je M. S. proglašen umrlim, odnosno od 15. travnja 1998., budući da su od tog trenutka tužitelji stekli pravo potraživati naknadu štete vezano uz njegov nestanak, odnosno smrt.
Kada se ima u vidu zastarni rok predviđen odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO), kao i odredbu čl. 5. ZORH prema kojoj zastarijevanje naknade štete koje je počelo teći prije 6. studenoga 1999. nastavlja teći i nakon stupanja na snagu tog Zakona (1. kolovoza 2003.), a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok zastare, te naposljetku imajući na umu neprijepornu činjenicu da je tužba u ovom predmetu podnesena 5. travnja 2002., dakle prije stupanja na snagu ZORH, očigledno je da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetnog potraživanja u smislu citiranih zakonskih odredaba.
VSRH, Rev-270/2006-2 od 10. listopada 2007. godine.